Nešto ozbiljno nije u redu sa Netfliksovim naučno-fantastičnim projektima u posljednje vrijeme. Visokobudžetna serija „Altered Carbon“ pukla je po šavovima, a SF filmovi kao što su „Annihilation“, „The Cloverfield Paradox“ i „Bright“ opasno poljuljali povjerenje u originalne proizvode ovog striming servisa. I taman kad su gledaoci pomislili da su dobro shvatili i utvrdili definiciju „lošeg naučno-fantastičnog Netfliksovog filma“ objavljen je „The Titan“, debitantski dugometražni projekat režisera Lenara Rafa. Ako mladom autoru budu sudili po prvom, ovo će mu ujedno biti i posljednji film.
Zanimljiva premisa
Koncept naučno-fantastičnog bućkuriša „The Titan“ je više nego ambiciozan i ima vrlo zanimljivu premisu.
Radnja počinje 2048. godine, u doba najveće krize čovječanstva. Ekološke katastrofe, prenaseljenost i ratovi doveli su do toga da Zemlja postane nemoguće mjesto za život. Jedina nada 12 milijardi ljudi je migracija na Saturnov mjesec Titan. Međutim, prije selidbe naučnici moraju da pronađu način da prilagode ljudski organizam znatno drugačijim uslovima života. U priču uskače naučnik (Tom Vilkinson) sa projektom od 300 miliona dolara čiji je cilj izazivanje „nasilne evolucije“ kombinovanjem DNK ljudi i životinja.
Profesorovi testni kunići ili, kako ih on zove, „posljednja nada čovječanstva“ u tajnosti su smješteni u NATO bazu, gdje njihove porodice dobijaju rojalni tretman u kućama sa džinovskim bazenima dok se oni podvrgavaju tretmanu. Jedan od njih je vojnik Rik (Sem Vorington) koji dolazi u pratnji malog sina i supruge, doktorice Abi (Tejlor Šiling iz serije „Orange is the New Black“).
Amputirana hemija
Režiser odmah pokušava da stavi do znanja koliko je Rikova porodica drugačija, prisnija od ostalih, prije nego što uroni gledaoce u ko zna koju priču o naučnom pokusu koji je završio u krvi. Nažalost, nema pojma kako to da uradi. Već tokom scene Rikovog i Abinog ljubavnog plesa osjećate bolan nedostatak hemije između glumaca i znate da vas čekaju još gora rješenja režisera kom je naizgled potpuno amputirana mašta.
Ako počnete da razmišljate o logičkim rupama i totalno nerazrađenim detaljima u Rafovom ostvarenju – povrijedićete se. „The Titan“ je katastofalno razvijen film pored kog „Annihilation“ režisera Aleksa Garlanda djeluje kao remek-djelo. Efekti su sve samo ne specijalni, likovi čisti ćorsokaci, a gluma je toliko mlaka, da nikome ne vjerujete u nijednu izgovorenu riječ. Tejlor Šiling i Sem Vorington su negledljivi.
Nego, kad malo razmislite, ni da su njihove likove odigrali Majkl Fasbender i Alisija Vikander film ne bi postao ni mrvicu bolji. Možete li samo da zamislite film koji traje 97, a postajete zainteresovani za priču tek u posljednja tri minuta? Nijedan glumac nema šansu protiv tako bušnog scenarija i serije propuštenih režiserskih šansi.
Nedotaknuti dramom
Kad gledate „The Titan“ imate osjećaj kao da ste ušli kroz raskošnu kapiju i našli se u hodniku sa stotinu manjih vrata, a onda, kad god bi posegnuli da otvorite neka od njih, kvake bi vam ostajale u ruci. Raf je zgrabio izuzetno upečatljivu temu, ali odlučio je da se ne bavi etičkim i intelektualnim dilemama u njenoj srži. Žalosno je dati ovako dobru ideju režiseru koji ne zna gdje udara.
Od filma „The Titan“ moglo je da bude nešto da je pao u ruke majstoru strave kakav je Džon Karpenter ili Giljermo del Toro. Onda se sigurno ne biste smijali glavnoj glumici dok izgovara rečenicu: „Nešto je živo u njemu“, niti biste ostali nedotaknuti dramom glavnog lika čija je fizionomija transformisana do neprepoznatljivosti. No, što je tu je. Bez Del Tora i Kaprentera, ostade nam film koji ćemo najviše pamtiti po tome što glavni lik liči na Lorda Voldemora.
Ocjena: 1/10
Režija: Lenar Raf Uloge: Sem Vorington, Tejlor Šiling, Tom Vilkinson, Agnes Dejn, Natali Emanuel Trajanje: 97 min
