Kablovskoj mreži AMC očajnički je potrebna nova horor serija koja može da se mjeri sa popularnom „The Walking Dead“. Čak i hardkor fanovi tvrde da je projekat Roberta Kirkmana mogao da bude „uspavan“ prije nekoliko sezona. No, teško je ugasiti toliki hit, ma koliko kritike bile bučne. Čelnici mreže AMC i dalje guraju „The Walking Dead“, ali takođe su odlučili da usmjere energiju na novog hororističnog pulena ove godine.
Antologijska serija „The Terror“ možda neće postati planetarna hitčina, ali to ne znači da vam kreator Dejvid Kajganić, američki režiser srpskog porijekla, nije spremio straobalnu porciju ledenog terora. Pet do sada prikazanih epizoda pomelo je gledaoce kao stražare već od prvog kadra.
Umoreno ljetoRadnja serijala, čiji je izvršni koproducent Ridli Skot, odvija se sredinom 19. vijeka, a inspirisana je istinitim događajima koje je Den Simons opisao 2007. u fiktivnom istoimenom romanu. Britanski brodovi „Erebus“ i „Teror“ probijali su se kroz nesagledivu bjelinu 1845. u potrazi za prolazom kroz Arktik. Oba broda su nestala. Nikada nije otkriveno što se dogodilo sa mornarima, ali to nije zaustavilo priče o opakim bolestima, natprirodnim stvorovima, okrutnoj zimi koja je pomutila pamet ljudima i kanibalizmu.
Dejvid Kajganić poigrava se sa većinom ovih motiva. Fanovi Džona Karpentera, naročito njegovog filma „The Thing“ (1982) vrlo dobro znaju koliko duboko korijenje može da pusti strah u nepreglednom ledenom prostranstvu, na kraju svijeta koji izgleda kao da ga je zaboravio Bog.
Režiseri Edvard Berger (prva i druga) i Serđo Mimica (treća epizoda), sin Vatroslava, čuvenog hrvatskog filmskog velikana, izvlače maksimum iz surovog mjesta gdje se led vjenčava sa brodovima, krši ih ili vuče u ropac na dno okeana, a „ljeto dolazi samo po imenu“.
Slava i puding
Superjeziva muzika u kombinaciji sa vanserijskom fotografijom perfektno pokazuje koliko su protagonisti sićušni i nejaki pred licem pobiješnjele prirode. Gotovo je nemoguće povjerovati u podatak da je serija snimana u studiju u Budimpešti. Hororistična pozornica za odveć predugu šahovsku partiju ljudi i zime djeluje previše realistično.
Na toj pozornici hodaju glavni glumci koji vječito igraju sporedne role u drugim projektima i nikako ne možete da im upamtite imena, iako znate da pripadaju klasi „A“. Svaki od njih zaslužio je čistu desetku, naročito Džared Haris u ulozi razočaranog, neveselog kapetana Frensisa. Usamljenog, pronicljivog, uzdržanog mizantropa perfektno opisuje rečenica jednog od članova posade: „On prezire i slavu i puding“.
Za razliku od Frensisa, kapetan „Erebusa“ voli i slavu i puding. Džon je knjiški primjer poštovanog i voljenog vođe koji uvijek igra po pravilima – mornarice, države i Boga. No, kako vrijeme odmiče i užas raste, na Džonovom licu nestaje i posljednji trag vjere i nade. Njegova drama perfektno je odslikana na ekspresivnom licu Kirena Hajndsa, glumca koji izgleda kao stvoren da ga progone utvare iz knjiga Edgara Alana Poa i Hauarda F. Lavkrafta.
Sahranjena noga
Treći kapetan, hvalisavi i prgavi Džejms (Tobajas Mentis), djeluje najmanje zanimljivo, ali služi kao odličan lakmus papir za mjerenje kisjelosti emocija starijih kolega. I sigurno će biti veoma važan u nastavku nakon vrsne treće epizode u kojoj je jedna vrlo štovana noga pažljivo uvučena u čarapu i lakovanu cipelu, smještena u kovčeg i sahranjena bez ostatka svog rastrgnutog vlasnika.
Zima nije najveći problem naših junaka. O glavi im rade mnogo neprirodnije sile koje su na neki čudan način povezane sa Eskimom kom je iščupan jezik i njegovom ćutljivom ćerkom. Takođe, ništa manje im ne prijete ni unutrašnji vragovi koje su mislili da su ostavili za sobom putujući u zemlju leda.
„The Terror“ ne djeluje obećavajuće samo zbog vrsno snimljene i odglumljene, izvitoperene potjere mačke i miševa u kojoj unaprijed znamo pobjednika. Novi serijal kablovske mreže AMC izgleda odlično zahvaljujući tome što između momenata čiste jeze, stiže da zagrebe lica glavnih junaka i pokaže užas skriven ispod njihove smrznute kože.
M. I.
FOTO: amc.com / imdb.com / indiewire.com
