To je saopšteno na panel diskusiji „Provjera imovinskih kartona i sukob interesa – reforme ili status quo?“, koju je organizovao Institut alternativa (IA) u okviru projekta “Ka efikasnoj borbi protiv korupcije”, koji sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije.
Istraživačica javnih politika u IA Ana Đurnić kazala je da je ključni problem taj što su dvije srodne oblasti, sprječavanje sukoba interesa javnih funkcionera i kontrola imovinskih kartona, u Agenciji za sprječavanje korupcije vještački odvojene.
„To su potpuno odvojeni procesi koje rade različiti ljudi i koji se vode u različitim sektorima. To smo prepoznali kao ključni problem i iz Agencije su nam potvrdili da oni kada provjeravaju imovinske kartone javnih funkcionera ne provjeravaju da li postoji sukob interesa, što bi, naravno, mogli po osnovu podataka koje su javni funkcioneri i državni službenici prijavili u svojim imovinskim kartonima“, objasnila je Đurnić.
Da se Agencija kada se bavi kontrolom imovinskih kartona ne bavi sukobom interesa potvrđeno je, kako je kazala, u najmanje dva slučaja.
„Prvi slučaj je slučaj bivšeg ministra evropskih poslova Andrije Pejovića, čiji je imovinski karton Agencija provjeravala, ali im je promakao očigledan sukob interesa. I tek su u ponovnom postupku utvrdili da postoji sukob interesa i obavljanje nespojivih funkcija. Sa druge strane postoji slučaj Zorana Jelića, koji je, dok je bio poslanik u Skupštini, paralelno bio državni službenik, zaposlen u Zavodu za zapošljavanje“, navela je Đurnić.
Ona smatra da nije dovoljno da Agencija za sprječavanje korupcije samo utvrdi da li je javni funkcioner prijavio sve što posjeduje, već je potrebno provjeriti da li su funkcije koje obavlja u sukobu interesa i da li funkcioneri zakonito primaju naknade „koje uredno primaju od novca građana“.
Agencija za sprečavanje korupcije, kako je istakla Đurnić, nije transparentna i ima neujednačen pristup prema različitim javnim funkcionerima.
„Prema istraživanju javnog mnjenja koje je Agencija Ipsos sprovela u novembru 2017. godine, samo 22 odsto građana smatra da Agencija radi onako kako bi trebalo, odnosno da prema svim funkcionerima postupa jednako, bez obzira da li dolaze iz vladajuće ili opozicionih stranaka. Oko 40 odsto građana smatra da Agencija povoljnije tretira funkcionere vladajuće partije, nego što to čini prema opozicionim funkcionerima“, rekla je Đurnić.
Najvažnija, ali najmanje zastupljena vrsta kontrole koju, kako je pojasnila, sprovodi Agencija za sprječavanje korupcije je potpuna provjera.
„Mi smo kao problem prepoznali to što je, kao preduslov za ovu vrstu kontrole, podzakonskim aktom Agencije, predviđeno da postoje indicije zasnovane na činjenicama da je lice na koje se podaci odnose podnijelo netačne, nepotpune podatke, odnosno da je došlo do nesrazmjernog uvećanja imovine“, rekla je Đurnić.
Ona je pojasnila da bez obzira na to šta javni funkcioneri posjeduju i na koji su način stekli novac da kupe imovinu, Agencija se, kako je objasnila, time neće baviti dok ne dođe do nekog velikog uvećanja ili ukoliko javni funkcioner zaboravi da prijavi nešto od imovine.
Broj provjera u kojima je Agencija za sprječavanje korupcije provjeravla porijeklo imovine, kako je kazala, je na najnižem nivou.
„Na nivou 2017. godine tih provjera je bilo samo 25, dok je u u 2016. godini tih provjera bilo 49. I u svim tim provjerama je utvrđeno da je javni funkcioner dokazao porijeklo svoje imovine, odnosno Agencija nije našla ništa sporno u provjerama koje je sprovodila“, kazala je Đurnić.
Iz Agencije za sprječavanje korupcije je, kako je kazala, saopšteno da je preko 70 odsto javnih funkcionera i državnih službenika dalo saglasnost za pristup bankovnim račinima, ali je ukazala da je na nivou najviših javnih funkcionera ta statistika lošija.
„Polovina Vlade nije dala saglasnost za pristup bankovnim računima Agenciji za sprječavanje korupcije u 2016. godini, a kada je u pitanju 2017. godina za sada su dostupni imovinski kartoni samo pet ministara u Vladi i nijedan od njih nije dao saglasnost Agenciji za pristup svojim bankovnim računima“, rekla je Đurnić.
Ona je istakla da su i direktor Agencije za sprječavanje korupcije i njegov pomoćnik među funkcionerima koji nisu dali saglasnost za pristup bankovnim računima.
„Imamo i samog premijera, kao najvišu funkciju u Vladi koji takođe ne želi da mu Agencija kontroliše bankovne račune. Trebalo bi da najviši javni funcioneri budu na listi prioriteta, a ne lokalni javni funkcioneri na najnižim nivoima,“, smatra Đurnić.
Prema njenim riječima, Agencija za sprječavanje korupcije se, „za nerad“, ne može pravdati nedostatkom kapaciteta.
„Ova Agencija ima zakonom propisan minimalni budžet koji joj se mora opredijeliti i on iznosi 0,2 odsto tekućeg budžeta za tu godinu. Oko 20 odsto toga minimalnog budžeta koji se Agenciji opredjeljuje svake godine ostane neutrošeno. Bitno je napomenuti da je za dvije godine Agencija po osnovu ugovora o djelu potrošila oko 70 hiljada eura“, navela je Đurnić.
Ona je rekla da, kada je u pitanju povezivanje sa bazama podataka institucija, Agencija za sprječavanje korupcije još uvijek nije povezana sa Upravom za javne nabavke.
„Vrlo je važno da Agencija u sistemu javnih nabavki utvrdi ko je sa kim u vezi, odnosno koje su firme povezane sa javnim fukcionerima i da se taj možda, najočigledniji sukob interesa spriječi, ili pprocesuira u slučajevima u kojima je šteta već nastala“, rekla je Đurnić.
Koordinatorka monitoringa u Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Zorica Ćeranić, kazala je da su podaci razočaravajući jer je, kako je rekla, u 2016. i 2017. godini pokrenuto samo po 40 prekršajnih postupaka, što je, kako je rekla, vrlo malo broj u odnosu na četiri, pet hiljada javnih funckionera i državnih službenika koji su provjereni.
„Zabrinjavajuće je da nijedan slučaj nije proslijeđen tužilaštvu, kao i činjenica da kod same provjere imovine Agencija provjerava samo ono što su funkcioneri prijavili. Ne idu u dublju analizu, tj. u dublju provjeru imovine koja nije prijavljena, koja nije prikazana u imovinskim kartonima“, ocijenila je Ćeranić.
Istraživačica javnih politika u IA, Dina Bajramspahić, smatra da će rad rad Agencije za sprječavanje korupcije biti potpuno obesmišljen ako se svede na prikupljanje imovinskih kartona javnih funkcionra.
„Javni funkcioneri su nakon toliko godina prijava imovinskih kartona, te kartone manje-više usavršili. Oni koji nisu znali da se oružje visoke vrijednosti prijavljuje sada ga prijavljuju. Oni koji nisu znali da se slike prijavljuju sada prijavljuju i slike i kartoni se kopiraju iz godine u godinu“, rekla je Bajramspahić.
Ona smatra da je ključno da se prate razlike u vrijednosti imovine u odnosu na prihode.
„Ukoliko postoji primjer da je javni funkcioner stekao stan od npr. 200 kvadrata, a te godine prihodovao 20 ili 30, ili evo i 40 hiljada eura, Agencija je dužna da konstatuje tu razliku i da pozove javnog funkcionera da kaže kojim novcem je pokrivena vrijednost te imovine“, kazala je Bajramspahić.
Izvršna direktorica Politikon mreže Jovana Marović smatra da je suština problema što Agencija za sprječavanje korupcije nije od samog početka nezavisna.
„Osim nedostatka nezavisnosti i nepristrasnosti Agencije, Evropska unija (EU) ukazuje i na nedostatak stručnosti. U posljednjem izvještaju o stanju o oblastima 23. i 24. EU ukazuje da postoje ozbiljni nedostaci u obrazlaganju odluka koje se odnose na sukob interesa. Problem je u tome što Agencija ne može na pravi način da obrazloži odluke, koje je donijela zato što one i nisu u skladu sa onim kako bi trebalo“, navela je Marović.
Generalni sekretar Ombudsmana Ivan Krkeljić rekao je da Zakon o sprečavanju korupcije nije usaglašen sa Zakonom o upravnom postupku.
„U Zakonu o upravnom postupku postoji osnovno načelo prijavljivanja podataka po službenoj dužnosti. To bi značilo da, kada bi ta dva zakona bila usaglašena, Agencija za sprečavanje korupcije bi po službenoj dužnosti trebalo da utvrđuje činjenice koje se odnose na javne funkcionere“, pojasnio je Krkeljić.
Pomoćnica direktora Uprave za javne nabavke, Mara Bogavac, rekla je da ta institucija, u skladu sa zakonom i uspostavljenom praksom, ima saradnju sa Agencijom za sprječavanje korupcije u vidu razmjene potrebnih informacija i „ima potpisan sporazum o međusobnoj saradnji u cilju jačanja administrativnih kapaciteta svih predstavnika u sistemu javnih nabavki“.
