Dino ima osvojena dva Kupa prvaka u nizu sa Jugoplastikom (1989. i 1990.) sa istim je klubom uzeo i Kup Jugoslavije (1990.) te tri Prvenstva Jugoslavije u nizu (1988-1990). FIBA-in Korać kup je osvojio sa talijaskim Il Messagerom (1992.). Dva Prvenstva Grčke osvojio je sa Panatinaikosom (1998. i 1999.). Jedini Kup Krešimira Ćosića osvojio je sa Zadrom (2000.) a dva Prvenstva Hrvatske uzeo je sa Cibonom i Splitom (2002. i 2003.).
Što se reprezentativnih medalja tiče, ima dva srebra s Olimpijskih igara 1988. u Seulu sa Jugoslavijom i ono iz legendarnog finala 1992. godine sa Hrvatskom koja je poražena od Drim tima. Zlato sa Svjetskog prvenstva ima s Jugoslavijom iz Argentine 1990. godine dok je s Hrvatskom 1994. godine osvojio bronzu u Kanadi. Eurobasket je osvojio dva puta sa Jugoslavijom (1989. i 1991.) a ima i tri bronze od čega je jedna sa Jugoslavijom, a dvije sa Hrvatskom (1987. 1993. i 1995.). Svjetsko prvenstvo U-19 osvojio je sa Jugoslavijom 1987. a Eurpsko U-18 prvenstvo osvojio je 1986.
Rađu su 1989. godine kada je imao 22 godine, na NBA draftu uzeli Boston Seltiksi kao 40. izbor druge runde drafta. Tamo je otišao na ljeto 1993. godine potpisavši trogodišnji ugovor, a odmah je u svojoj ruki sezoni pokazao da mu je mjesto tamo. Bio je na prosjeku od 15.1 poen i 7.2 skokova te je bio izabran uz Tonija Kukoča u drugu ruki petorku. Iduće je sezone podigao prosjek na 17.2 poena i 8.7 skokova, a njegova najbolja NBA sezona bila je ona treća kada mu je samo malo falilo da bude na 20-10 prosjeku. Postizao je 19.7 poena uz 9.8 skokova. Njegovu posljednju, četvrtu NBA sezonu obilježila je povreda koljena, te je odigrao samo 25 od 82 utakmice. Bio je na prosjecima od 14 poena, 8.4 skokova i 1.9 asistencija. Nakon operacije koljena i oporavka, vratio se u Europu.
Dino je u je u Kuću slavnih izabran iz petog pokušaja.
