Na tradicionalnoj izložbi članova ULUCG, to prestižno priznanje on je dobio za grafiku ,,Bez naziva“. Nagrađeno djelo je, kako kaže umjetnik, dio iz kolekcije radova nastalih u toku višemjesečnog rezidencijalnog boravka u Cité internationales des arts u Parizu, koji je dobio posredstvom Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
- Namjera mi je bila da tokom boravka radim grafike u tehnici litografije, međutim, njihova litografska radionica je bila zatvorena zbog neisplativosti i bio sam primoran da svoj boravak osmislim radeći radove u nekoj od tehnika za koje je kod njih bilo uslova. Opredijelio sam se za kolografiju, sa kojom sam već ranije imao iskustva. Sa pojedinim, savremenijim, materijalima koje sam našao u specijalizovanim prodavnicama grafičke opreme sam se prvi put sreo i počeo sam da istražujem i njihove i svoje mogućnosti. Tako je nastalo istraživanje, koje je još u toku, i koje je izrodilo seriju grafika iz koje je i nagrađeni rad. Dio radova je već izlagan i takođe je naišao na dobre reakcije publike i stručnjaka - istakao je Toljić.
POBJEDA: U kojoj mjeri i na koji način je boravak u Parizu uticao na seriju grafika koju pominjete?
TOLJIĆ: U samom Cité internationales des arts u Parizu gotovo svaka zemlja svijeta ima svoj atelje i jednog ili više rezidenata u njima. Bar u četiri-pet ateljea u toku nedjelje prave se open studiji - samostalne ili grupne izložbe sa druženjima, razgovorima i razmjenom mišljenja sa kolegama, tako da je sam boravak u tom međunarodnom gradu umjetnosti inspirativan i sa mnogo mogućnosti saradnje i preispitivanja svojih stavova. Sam Pariz, mimo muzeja za koje svi znamo, raspolaže mnogim skrivenim izložbenim prostorima, pa možete pogledati, od kolekcija ,,stare umjetnosti“, kao što je recimo ,,Skriveni Rembrant“, do najnovijih radova, poznatih i nepoznatih savremenih umjetnika svih likovnih oblasti.
Ukoliko ste i sami vrijedni, i dosta radite, sigurno se stvori uzajamna veza svih tih dešavanja. Moram reći da sam provodio puno vremena radeći u ateljeu i radionicama i da mi taj napor uopšte nije teško padao, jer sam, gotovo trenutno, imao interesovanje i reakciju sredine na završene radove. Zadovoljstvo je raditi u takvim uslovima. Sami materijali koje sam tamo uspio da nađem, sigurno su svojim izražajnim mogućnostima i kvalitetom uticali na konačni izgled rada.
POBJEDA: Kazali ste da Vam je ova nagrada dodatna podrška da nastavite započeta istraživanja. O kakvim umjetničkim istraživanjima je riječ?
TOLJIĆ:Čini mi se da sam još u toku studija krenuo u eksperiment, tražeći načine da proširim izražajne mogućnosti grafike upotrebom neklasičnih crtaćih materijala u klasičnim grafičkim tehnikama, težeći da dobijem autonomne izražajne mogućnosti grafike koje se crtežom i slikom ne mogu dobiti.
S druge strane, dovodio sam sam papir, kao nosilac štampe, do ivice fizičke izdržljivosti štampajući duboke reljefe (crno u crnom i bijelo u bijelom) zalazeći u plitki reljef i donekle probleme skulpture. Sama štamparska boja je takođe bivala podvrgnuta testovima u traženju izražajnih mogućnosti. Izgleda da su i sadašnja istraživanja na tom tragu, ali sa novom zrelošću i iskustvom.
POBJEDA: Kakav je Vaš doživljaj nagrada kojima se priznaje rad jednog umjetnika?
TOLJIĆ: Kada sam, prije akademije, studirao na likovnom smjeru Više pedagoške škole u Nikšiću, profesor nam je bio slikar Nikola Gvozdenović. Kada sam svojim ponašanjem pokazao želju da se pohvale neki radovi, za koje sam mislio da su dobri, rekao mi je: ,,Nemoj čekati da te neko potapše po ramenu da bi radio. Živiš za sebe, radiš za sebe. Radi i šuti“. Tu sam lekciju prihvatio i zadržao je do danas. Mada ta tapšanja po ramenu ponekad znaju da prijaju, a u nečemu i koriste.
POBJEDA: Na 73. izložbi članova Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore predstavljena su djela 111 umjetnika. Kako Vam se čini ovogodišnja postavka?
TOLJIĆ: Ja sam odskora član Udruženja. Negdje ranije, kad sam konkurisao, nijesam bio primljen jer nijesam bio predao diplomu o završenoj školi, tako da sam sada debitant (i možda prvi debitant koji je dobio nagradu) pa nemam pregled ranijih izložbi da bih mogao da uporedim sa stanjem u prethodnim godinama. Zadovoljan sam kvalitetom radova koji su izloženi, i raduje me što vidim puno radova mlađih umjetnika za koje ranije nijesam znao i što se udruženje konstantno podmlađuje i proširuje.
