Dinu Kapetanoviću je dosta ispravljanja bjelosvjetskih krivih Drina. Frontmenu Autogenog treninga nije potrebna ni slava, ni pravda. Dino samo hoće malo mira. Zbog toga na albumu „Spasi se sam“ privremeno sklapa primirje sa svijetom, umiruje lađu i trasira je na dobar kurs.
U zvuku Autogenog treninga, crnogorskog rok benda čiji eho najjače odjekuje u posljednjoj deceniji, uvijek je bilo duboko meditativne psihodelije.
Noseća ideja
Za Kapetanovića (gitara i vokal), Veljka Vučurovića (bas) i Bojana Bojanića (bubanj), duboko razočarane čovjekom i zajednicom, taj gitarski zvuk nosio je odjek davnih vremena, tutanj rijeka kojima su ljudi namijenili ili čak uskratili tok („Ćehotina“). Svaka bojazan da na novom albumu malo mekšeg zvuka Autogeni trening neće ostati dosljedan sebi i prepoznatljivom zvuku otklonjena je u numeri „Spasi se sam“.
Naslovna pjesma se polako, dosljedno i gotovo ritualno, pobožno lomi u dugom gitarskom uvodu, a zatim prosipa u kovitlacu riječi. Kompletan album, možda i cijeli opus benda stao je u stih „pobuna je nema, a priča se svaki dan“. Do kraja albuma ostaće svojevrstan kredo i noseća ideja.
Singl „Koliko ljudi treba još da umre“ dosljedan je osnovnoj ideji koja usmjerava Dina Kapetanovića da se okrene sebi. Pomalo ispran ali iskren tekst, koji će ipak mnogo da znači mladim osobama („nažalost postoje podele i nije vreme za naše pesme“), dočekuje ostvarenje jednim jasnim zavjetom: „Nikada nije ni bilo, ali da zaćutim ne smem“.
Sveta ljubav
Na albumu „Spasi se sam“ Dino Kapetanović dokazuje da sazrijeva kao autor i tekstopisac, koji govori malo, ali poručuje mnogo. Pjesnik nema iluzije, makar na kratke staze, kako može da postane pokretač neke veće promjene. Glasno izgovara riječi u koje vjeruje, željan da ih čuje iz usta drugih ljudi, pa čak i onda kad mora da remeti bezbrižnost nečijeg odrastanja („tiho ja bučnim rečima joj bunim glavu“)...
Albumu fali malo da se odmakne i odskoči od hermetične osnovne ideje. Pjesme kao što su „Raskrsnica“ i „Da“ ostale su dosljedne uvodnoj „Spasi se sam“. Rijetke su numere sa očigledno ljubavnom tematikom, kao „Pesma za tvoj rođendan“ i „Kasper“. Prvu, vrlo upečatljivu nosi interesantan stih u završnici: „Jedva čekam da se probudiš da pokazujemo svetu ljubav“...
Toliko je koncertne i studijske rutine, ali i hartije ispisane krvavim mastilom, da se od Autogenog treninga u budućnosti mogu očekivati još ozbiljniji albumi. Valja se nadati, da će se onaj stih o nijemoj pobuni rascvjetati u nove nizove ljekovitih riječi – i za nas i za Dina Kapetanovića, dok pronalazi zaklon od kolektivnog besmisla sklanjajući se u svoje tišine i nemire.
Ocjena: 69/100
S. STAMENIĆ
