Najzad smo dobili i kandidata DPS-a za predsjedničke izbore. A predugo je brate trajala ta neizvjesnost. Kolega Žugić iz „Vijesti“ s pravom se sprdao sa ovom kandidatskom sapunicom iz DPS-a izričajem „da nema još bijelog dima iz DPS komina“, aludirajući na proceduru izbora rimskih papa.
Mada, upitno je koliko je to uporedivo jer iz redova kardinala uvijek ima mnogo više ozbiljnih kandidata za papu nego što ih je imao DPS za predsjednika. Sličnost je u tome što se i tamo bira sukobljavanjem kardinalskih frakcija i klanova. Najveća razlika je u tome što ti kardinali moraju u nešto vjerovati a naši kandidati ne moraju imati nikakav kredo niti program. Osim toga, papa mora biti muško, a naš predsjednik ne. Kažu, da je tamo negdje u Srednjem vijeku papa Ivan VIII bio u stvari papisa Ivana, pa su je kad se porodila i otkrila pol dali rastrgnuti konj’ma na repove.
Da se to ne bi ponovilo, priča se, da je uveden običaj da izabrani kandidat prije nego što ga proglase papom mora sjesti na neku visoku šuplju stolicu i da mu jedan kardinal pogleda genitalije. Ukoliko je sve redu, to jest ako je izabranik muško, odnosno ako ima „đokicu“, rečeni genitalijski ekspert uzvikuje : „Habeo penis habemus primus“, odnosno ima đokicu imamo papu. Danas smo mnogo humaniji i civilizovaniji pa i žene ravnopravno učestvuju u trci. Možda je to baš dobro.
Često su žene političari odvažnije i odlučnije od muških kolega, pa bih predložio da se onaj dražesni rimski ritual ne ukida, već da se muškim kandidatima tim ritualom u predkvalifikacijama utvrđuje imaju li ih stvarno ili su samo mrsomudi. Kardinali se bore svak za sebe a protiv svih ostalih kandidata sve dok se ne uđe u drugi krug i bira između dva-tri najuspješnija kandidata. Kod nas je to od samoga starta borba svih protiv jednoga, tipa „Mi ili On“. I tu se vidi da je kolega iz Vijesti“ izabrao pogrešno poređenje, mada je bilo duhovito. Samo u preferansu igraju svi protiv jednoga, onoga koji zove i vodi igru.
No, kandidovanjem Mila Đukanovića izbori će postati dosadni jer znamo da će pobijediti on. U stvari ličiće na referendum sa pitanjem: euroatlantske integracije ili velika srborusija. Od 1948. godine naovamo već nekoliko puta smo to odlučili. Ali, kad smo već kod naše nacionalne igre preferansa, da li je pametno odigrati aša u glavu ako u rukama od aduta imaš samo aša i damu? Znamo da popa, odnosno mitropolita, opozicija ima u rukama. Ili on njih, svejedno.
Opet, neko veli da i nije bitno, jer su ovlašćenja predsjednika botanička, da je funkcija važna ,,ka' fikus“, kako ono reče Milačić i krenu u – kampanju. Ko zna, možda je trebalo u DPS-u da odigraju damu, a aša da čuvaju za najavljenu reorganizaciju i podmlađivanje stranke? Ili da aš dotuče popa (mitropolita), ako ga ko zaigra. Mala je predsjednička saksija za fikus Milove političke i tjelesne veličine. Pa, proširiće on saksiju sigurno će pomisliti one liše karte iz DPS-a.
E neće da može, jer je Ustav odredio dimenzije te saksije, pa se bojim da nam baš ne uvene u saksiji kao „šimšir list pod prozorom lijepe Magbule“ u onoj sevdalinki. Porazno je koliko je malo aduta u našoj najjačoj stranci. Oni su i podmlađivanje shvatili kao povećanje nivoa testosterona, a ne kao dovođenje mladih sa poletom i novim idejama i novom odlučnošću.
Zašto nema zapadnih investitora kad smo već lideri u integracijama? I šta vam znači predsjednička funkcija ako vas Bošnjačka stranka drži za jajca sa dva mandata u Skupštini? Uzeli su najmanje 20 postotaka vlasti. A da, i 500.000,00 € za medresu Mehmed Fatih, i to u jednom cugu.
A Matici crnogorskoj godišnje dajete 240.000,00 €. Ili je to, možda, odšteta što krst nije skinut sa sahat kule iako je turska Tika finansirala restauraciju sa približno istim iznosom? Pada li vam na pamet da će nas Rusi lakše odučiti od Zapada pomoću Erdogana nego pomoću Mandića i Kneževića? Kad god su Rusi sklapali mir sa Osmanlijama ostavljali su nas nezaštićene kao g.... na prtini. Ne osnažite li identitetsku politiku i crnogorske institucije, ne protjerate li okupatorsku crkvu i Pazarsko muftijstvo, na slijedećim parlamentanim izborima pašćete kao klada. Možda bi nekako najprigodnije bilo na stogodišnjicu Podgoričke skupštine. Ostavićete narod ka „ono“ na prtini.
