On je na svečanosti povodom 100 godina osnovanja Čehoslovačke republike, rekao da kao i među ljudima, tako i među državama, prava prijateljstva odolijevaju iskušenjima razlika.
Brajović je kazao da mu posebnu čast predstavlja poziv ambasadora Slovačke Romana Hlobena i Češke Karela Urbana da govor na svečanosti.
„Ovo je prilika kojom se takođe obilježava 50 godina Praškog proljeća i 25 godina nezavisnosti dvije države. Mi u Crnoj Gori volimo važne datume i svečanosti. Posebno su nam značajni kada ih slave naši prijatelji“, rekao je Brajović.
On je, kako se navodi u saopštenju Skupštine, kazao da se 20. vijek, umjesto da se hvalio samo neupitnim tehnološkim i drugim razvojem, pamti i po egzodusima, pošastima, okupacijama i svemu onome protiv čega se iskonsko ljudsko u čovjeku bori i buni od pamtivijeka.
„U toj i takvoj evropskoj i svjetskoj istoriji 20. vijeka, nije legenda, već činjenica, da su vaša dva naroda nakon sutona Austrougarske uspjela da stvore Čehoslovačku Republiku 1918. godine, što obilježavamo ove godine i na ovom mjestu, dajući primjer da se prošlost ne zaboravlja, već da se nosi kao amanet“, poručio je Brajović.
On je naveo da je na tom primjeru pokazano kako razlaz, ako je „plišani“ kao u slučaju Češke i Slovačke, služi kao primjer kako narodi traže svoje mjesto pod savremenim suncem, uvažavaju i bivaju uvaženi i znaju i traju na iskustvima.
„Vaša uloga u razvoju savremenog evropskog društva utoliko ima veću i značajniju ulogu“, poručio je Brajović.
On je dodao da Prvi svjetski rat nikome nije donio dobro.
„Drugi pogotovo, ali su mnogi odahnuli poslije njegovog završetka, uprkos bremenitim žrtvama. No, vi ste imali Praško proljeće, koje vam je umjesto prosperiteta i reformi donijelo okupaciju na kojoj vam niko nije zavidio“, rekao je Brajović.
On je kazao da, za razliku od Češke i Slovačke koje su 1918. godine zajednički krenule naprijed, Crna Gora biva gurnuta unazad.
„Neću da vjerujem u sudbinu, u neizbježnost nečega nezasluženog i nezarađenog, već ću da vjerujem u nedostatak volje, vizija i ideja kada je Crna Gora iako saveznica pobjednika u Prvom svjetskom ratu ostala bez svoje državnosti“, saopštio je Brajović.
Crna Gora, kako je poručio, postaje žrtva mitologije i mitomanije.
„Epski Crnogorci završavaju kao njihovi junaci, na marginama istorije i paraistorije. Na taj kolosjek nas i danas vraćaju neke omamljene mašinovođe. No, naš voz odavno ne staje na njihovim peronima, već grabi u evroatlantske i evropske integracije“, dodao je Brajović.
Crnogorski narod, kako je poručio, neće praviti svoju istoriju na porazima, već na pobjedničkom duhu koji se budi u komitskom pokretu, koji se ne miri sa okupacijom.
„Crnogorski bunt, nenavikao na okove, eskaliraće nekoliko decenija kasnije Trinaestojulskim ustankom, kada će 30 hiljada ustanika zadiviti pokorenu Evropu, a Žan Pol Sart uskliknuti da je Trinaestojulski ustanak 'veličanstveni događaj evropske istorije 20. vijeka'“, rekao je Brajović.
Kako je naveo, mnogima, pa i Crnogorcima, Češka i Slovačka po mnogo čemu mogu biti svetionik.
„Zato, učeći iz naše i vaše istorije jasno mi je da je od svega najvažnije da sjećanja ne ostavljaju gorak ukus, već da ta sjećanja sabiramo i selektujemo u arhive, u istorije, u osjećanja i napredak, iz kojih ćemo izvlačiti iskustva kao iz bunara mudrosti, i brusiti nove sisteme vrijednosti“, saopštio je Brajović.
On se zahalio Češkoj i Slovačkoj na lekcijama koje čitaju svima onima kojima su nesuvisli apetiti i emocije važniji od razuma i progresa.
„Sve na ovoj planeti evoluira, pa i ona sama. I živa bića i stvari. I riječi i jezik, i pisma, i umjetnost, pa i društva i države. I sve odlazi u istoriju i uspomenu, pa i čovjek, ali ne prije nego završi svoju misiju - da zapamti, da izvuče pouku i nadasve da ostavi poruku budućim vremenima i pokoljenima“, zaključio je Brajović.
