''Vratio se Đukanović, koji nigdje nije ni odlazio, da pokuša da pomiri međusobno zavađene frakcije u svojoj partiji ili, kako su sami priznali oni koji su joj i davali ime – organizovanoj kriminalnoj grupi. Pokušava da vadi fleke. No, te fleke su u njegovoj organizaciji takve da neće pomoći ni današnji kukavički čin kojim je Đukanović započeo svoju kampanju – otvoreni udar na RTCG i pokušaj njegovog ponovnog stavljanja pod svoju kontrolu. Đukanoviću mora da bude jasno – na čelu ovog ili onog Savjeta može biti ovaj ili onaj, ali proces promjena koji je počeo niko i ništa neće moći da zaustavi. Dnevnik 2 opet može počinjati hvalospjevima o DPSu, a završavati se odom Đukanoviću lično, ali on svoj politički kraj ne može odložiti više ni za godinu, ni za mjesec, ni za dan'', kazala je Popović.
Ona dodaje da se još ne pamti da je vladajuća partija u regionu ovako pozno saopštila ime svog predsjedničkog kandidata.
''Potresi i cijepanja po svim šavovima u susret donošenju odluke o tome ko će predstavljati tu partiju na predsjedničkim izborima, bili su golim okom vidljivi u Demokratskoj partiji socijalista. A kako i neće? Osjećaju svi u toj interesno povezanoj družini da im se rastanak primakao, pa svako od njih pokušava da se što bolje pozicionira za ono što slijedi nakon fajronta – neko na optuženičku klupu, a neko za svjedoka saradnika. Svako svakog tamo ima u šaci, jer svi odreda imaju i suviše putera na glavi. Još se ne pamti da je vladajuća partija u regionu ovako pozno saopštila ime svog predsjedničkog kandidata kao što je to DPS na primjeru jučerašnjeg slučaja. U crnogorskoj političkoj istoriji, bez sumnje. Sve ovo upućuje na nedvosmislen zaključak: mašinerija je rašarafljena, otpadaju točkovi. Uzalud mašinovođa Đukanović opet preuzima volan, kad mu je mašina već ispala iz šina i krenula u provaliju. Na sreću Crne Gore. Na dobro njenih građana'', zaključila je Popović.
