On je u razgovoru za Pobjedu kazao da pitanje jame u šumama iznad Gornjeg Polja treba prepustiti državnim organima, institucijama i stručnjacima, a ne crkvi i ljudima koji niti pamte taj period niti imaju dobre namjere, već im je glavni cilj, kako je kazao, da ocrne Narodnooslobodilački pokret i izjednače poziciju i ulogu snaga koje se ne mogu staviti u istu ravan.
ZAMJENA TEZA
Mirjačić ocjenjuje da je pritom veoma teško iz današnje perspektive pobrojati sve zulume koje pamti taj kraj, počev od crnogorsko-turskih ratova, preko okupacije Austrougara, zločina srpskih žandarma i odmazde prema komitama, brutalnog prolaza njemačke SS divizije u Drugom svjetskom ratu i mnogih drugih… Pa je, smatra, opasno kalemiti priče sa dnevno-političkim dometom i brojiti kosti u ,,jami bezdanici“.
- Priča o jami iznenadila je mještane Gornjeg Polja, ali i građane Nikšića. Otkud priča o kostima 300 nedužnih građana koje su, navodno, poubijali komunisti i partizani do 1943. godine i bacili u jamu. Odgovor je, po meni, lako naći kada se na čelu istraživanja nalazi pop Srpske pravoslavne crkve. Nastoji se time uporno nametnuti teza da su četnici bili dobrotvori crnogorskog naroda, a ne partizani. Oni hoće da podižu spomenike izdajnicima i da tako grade pomirenje- navodi Mirjačić.
Prema njegovim riječima, nijedna opština u bivšoj Jugoslaviji nije na tako cjelovit i sveobuhvatan način sagledala ratni period kao što je to Nikšić.
-To je urađeno i kroz naučne diskusije publikovane u nekoliko knjiga. One se temelje na stavovima i podacima prikupljenih od boraca, nosilaca spomenice, generala, ali i istoričara.
Teško da bi neko mogao prenebreći takav masakr, posebno ako se zna da su tokom Drugog svjetskog rata partizani bili najviše rigorozni upravo prema pojedincima iz svojih redova čak i kada bi se ogriješili o nečiju imovinu, voćnjake, a kamoli ljude – tvrdi Mirjačić.
(opširnije u Pobjedi)
