Skoro cijela tri vijeka nakon što je Dankinja Sofi Morsing, prva žena među novinarima, preuzela uređivanje i finansiranje lista Vohenlige Cajtung1658. godine - Crna Gora dočekala je svoju. Ime ZageBerkuljan je dragocjeno, i to ne samo Pobjedi, u kojoj je prvi tekst objavila 1948. godine.
Opominjuća imena
Priča o emancipaciji žena u našoj zemlji je neobična i opominjuća. Zaga, tada još Mitrović, dočekala je prve inicijale u novinama, na primjer, čak deceniju i po nakon što je ratnu fotografiju u vrtlogu Španskog građanskog rata proslavila čuvena Gerda Taro (znate o kome se radi, vi, zaljubljenici u prvi album benda Alt-J!).
Naša prva feministkinja, aktivno i javno, bila je Stanica Radović - Podgoričanka koja je predstavljala Crnu Goru 1936. na Internacionalnom kongresu feminističkih organizacija u Dubrovniku. Samo 30 godina ranije naša zemlja dočekala je prvu ženu sa fakultetskom diplomom. Iz Petrovgrada, sa Pravnog fakulteta, donijela ju je 1906. godine Julija Lazović...
Zaista, koliko je žena prije četrdesetih godina prošlog vijeka dobilo priliku da se iskaže, ostvari i ugradi ime u istorijske visine Crne Gore? Osam Crnogorki sa ordenom narodnog heroja (Vukosava Mićunović, Đina Vrbica, Jelena Ćetković, Vukica Mitrović, Ljubica Popović, Jelica Mašković, Milica Vučinić i Dobrila Ojdanić) jesu najblistaviji sjaj na ozračju revolucije. A emancipacija - njena najvažnija tekovina.
Zagine revolucije
Na krilu te revolucije snove je ogrijala i Baranka, Zaga Mitrović. Diplomu Trgovačke akademije dobila je već 1947. godine u Titogradu. Radila je u „Omladinskom pokretu“, kratko, prije Pobjede.Reportaže sa sjevera, jednostavne ljudske priče, feljtoni koji su istoriju činili svakodnevnom, bliskom i intimnom aferom za polupismenog čitaoca - bili su ono što je ime ispod teksta činilo prepoznatljivim.
Od početka pedesetih, do penzionisanja 1979. godine, Zaga je bila uporna i brižna hroničarka svakodnevnog cetinjskog života. Na malom prostoru, od Donjeg Kraja do Bajica, od vrha do dna stupca, svakodnevno je tukla svoju revoluciju.
Slika o Zagi Mitrović, kasnije Berkuljan, govori o obrazovanim, svestranim Crnogorkama tog vremena. Govorila je tri jezika, simultano prevodila italijanski, uz perfektno znanje francuskog i njemačkog. U onom vremenu kada će se, na primjer, još cijele dvije decenije čekati prva crnogorska TV novinarka.
U Gojkovom oku
Portret Zage Berkuljan postaje potpun tekna platnu njenog supruga, našeg slavnog slikara Gojka Berkuljana. Upravo u Pobjedi, Berkuljan je bio tehnički urednik početkom pedesetih. I tu, sa prstima tamnim od štamparskog olova, na rubu tada dragocjene novinske hartije, dvoje mladih pronašlo je potpuno ostvarenje - jedno drugo. Vjenčali su se 1952. godine. Zajednička i sudbonosna odluka bila je da 1954. ostanu na Cetinju, kada je redakcija Pobjede preseljena u Titograd.
Zagu u Gojkovom oku nalazimo na portretu, jednom od rijetkih koji su sačuvani nakon cetinjske poplave 1986. koja je uništila skromni autorov atelje. Za lik „Udovice“,Gojko je odabrao baš svoju Zagu. Da predribla prolaznost, odigra dupli pas sa vječnošću i sačuva njih dvoje - jedno za drugo. U liku djevojke sa tamnom kosom prosutom po dlanovima je i briga, ranjivost, samoća - ali i odlučnost, pregnuće, stav...
Taj đerdan snova jedne dame, rasut po bjelini ruke, pa po novinskoj hartiji, najbolje čuva odgovor, koliko nam je bitna prva crnogorska novinarka, Zaga Berkuljan. Stojan STAMENIĆ
FOTO: montenegrina.net
