Predstava je rađena u kombinaciji lutkarskog i dramskog teatra. Kroz vanvremensko Šekspirovo djelo težimo da mladima usadimo optimizam i vjeru da jedino čiste namjere i ljubav mogu da preobraze ovaj mračni svijet i učine ga boljim.
Ulogu Romea tumači Vule Marković, Juliju igra Jelena Simić. Pored njih u podjeli su i: Goran Slavić, Omar Bajramspahić, Davor Dragojević, Dejan Đonović, Ivana Mrvaljević/Branka Femić, Katarina Krek, Miloš Pejović i Željko Radunović.
Uz rediteljku Emiliju Mrdaković, u autorskom timu su i Svila Veličkova (scenografkinja, kostimografkinja i kreatorka lutaka), Jovan Obradović (kompozitor), Dubravka Drakić (lektorka) i Slavka Nelević (koreografkinja).
Riječ rediteljke:
„Ljubav visi na žvaci u Veroni. To je prava istina“
Teško je danas odbraniti tvrdnju da ljubav pokreće svijet. Ljubav je krhka i nepostojana. Teško ju je pronaći, prepoznati, uhvatiti, osjetiti, zadržati, promijeniti, pustiti, opisati... A svijet je pun zavisti, pohlepe, mržnje, sivila, iskrivljenosti, primitivizma, predrasuda, smrti, duhovnog i moralnog mrtvila, ali i ljubavi i sreće – sve to u svijetu ima svoje mjesto.
Predstava je zamišljena kao lutkarsko-dramska romantična tragedija mlade generacije koja kao gomila raste u mračnom svijetu. Njihove čiste namjere i osjećanja, bez obzira na to u kom vijeku i vremenu žive, na kraju budu uništene i pogašene. Šekspirovi Romeo i Julija su glas protiv neprijateljstva, mržnje i nasilja svih vremena. Veoma je teško snaći se u žestokom svijetu i u sistemu u kojem je jedino važno da budeš uspješan, da posjeduješ, da konzumiraš, da trošiš, da mrziš i uništavaš. Na fonu slike takvog svijeta, na površinu isplivava, kao nestvarna, ljubav Romea i Julije i njihov poseban, božanstveni dar da vole.
