Božidar Bonja Ivanović (Cetinje, 24. 8. 1946), prvi je crnogorski šahovski velemajstor i proslavljeni crnogorski i jugoslovenski sportista. Do završetka Gimnazije živio je na Cetinju. U tome periodu uspješno se bavio stonim tenisom i dva puta pobjeđivao na šampionatima Crne Gore (1964. i 1965. godine). Nakon preseljenja u Titograd Ivanović uspješno završava Ekonomski fakultet.
Šahovski majstor postao je 1969. godine na Šampionatu SFRJ u Novom Travniku. Nastavio je da se profesionalno bavi šahom i svoje uspjehe krunisao pobjedom na međunarodnom turniru u Baru 1977. godine, kad osvaja titulu prvog crnogorskog velemajstora.
Ivanović je tri puta bio šampion SFRJ: dva puta sam (1973. u Sutomoru i 1981. u Borovu) a jednom je dijelio 1-2 mjesto (1983. u Herceg Novom). Na prvijenstvu SRJ u Tivtu 1994. podijelio je 1-3 mjesto a u Podgorici 1996. godine osvojio je pobjednički trofej.
Osvajač je dvije srebrne medalje s reprezentacijom Jugoslavije: na Evropskom prvijenstvu u Plovdivu 1983. godine (SSSR, SFRJ, Engleska) i na Svjetskom prvijenstvu u Lucernu 1989. godine (SSSR, SFRJ, SAD).
Ivanović je dobitinik Nagrada Oslobođenja Titograda 1975. i Cetinja 1977. godine. Nosilac je visokog jugoslovenskog priznanja: „Ordena rada sa zlatnom zvezdom“ kojim ga je 1987. godine odlikovalo Predśedništvo SFRJ.
Od marta 1993. do jula 1998. godine Božidar Ivanović je vršio funkciju ministra sporta u Vladi Crne Gore. Po prestanku mandata deset godina je uredjivao edukativnu emisiju „Tajne šaha“ na RTCG.
Dobitnik je Trinaestojulske nagrade Crne Gore 2007. godine, a u julu 2008. godine proglašen je za vrhunskog sportistu Crne Gore. Od 2008. Božidar Ivanović ponovo živi na Cetinju. Trenutno je član crnogorskog vicešampiona ŠK Crnogorac. Bavi se pedagoško-trenerskim radom i pisanjem šahovskih priloga i komentara. Do sada je objavio dvije monografije o šahu.
