POBJEDA: Crna Gora i Srbija su jedine zemlje Zapadnog Balkana koje su dobile jasan vremenski okvir o moguć em pristupanju EU do 2025. godine. Da li mislite da je vremenski okvir predviđen Strategijom u skladu sa kapacitetima i sposobnostima ove dvije zemlje? FLESENKEMPER: Vremenski okvir je opisan kao „indikativan“. To znači da vremenski okvir samo daje opštu ideju šta bi mogli biti naredni koraci ka pridruživanju do 2025. godine. Ovi koraci mogu se učiniti samo ako se sve države članice saglase i ako su ispunjeni svi uslovi. Taj vremenski okvir nije nerealan, inače ga Komisija ne bi objavila. Ali, postoji zabrinutost u pogledu vladavine prava, borbe protiv korupcije, ali i slobode medija i izbora. Još jedan aspekt je politička spremnost. Na primjer, Srbija mora pojasniti njen odnos sa Kosovom. Bez jasnog razdvajanja između Kosova i Srbije pristupanje neće biti moguće . S druge strane, EU zahtijeva da zemlje koje žele u EU usklađuju svoju spoljnu politiku sa evropskom. Crna Gora je svakako u dobrom položaju kao članica NATO-a.
POBJEDA: Nova strategija proširenja EU za region postavila je zemljama koje žele u EU uslov - rješavanje bilateralnih graničnih sporova. Da li neriješeno pitanje granice između Crne Gore i Hrvatske može uticati na pregovore naše zemlje i EU?
FLESENKEMPER: Dobrosusjedski odnosi nijesu novi uslov. Već 1997. članice EU su naglasile da bez dobrih odnosa u regionu Zapadnog Balkana ne može da funkcioniše evropska integracija. Zašto postoji takva obnovljena pažnja na ovim pitanjima? Nedavna iskustva slovenačko-hrvatskog graničnog spora, situacija na Kipru, ali i poteškoće u nastajanju granice u Irskoj pokazuju koliko su to teška pitanja. Niko ne želi da ima više otvorenih pitanja unutar EU. Zbog toga svi treba da imaju interes da što prije riješe bilateralne sporove. Svaka zemlja članica ima pravo da blokira proces proširenja druge zemlje. Primjer je trenutna pozicija Grčke i Makedonije.
POBJEDA: Da li očekujte da će EU biti „čvršća“ i zahtijevati više u vezi sa pitanjima vezanim za vladavinu prava, pravosuđe, korupciju...?
FLESENKEMPER: Princip proširenja EU od 2011. godine je: „Prvo osnove“. Opet, ovo je zasnovano na iskustvu. Zajedničko tržište ne može funkcionisati ako sudovi ne funkcionišu i ako se ne možete osloniti na hitnu sudsku presudu. Građani i kompanije EU moraju da veruju da dobijaju iste administrativne usluge kao i lokalna preduzeć a i bez plać anja mita. Pravosuđe mora prihvatiti princip ne-diskriminacije. Nije to što je EU „teška“ - to je zato što su mnoge države premale da bi ispunile očekivanja svojih građana i podržale norme i pravila koja su obeća li da će garantovati. Nedavni slučajevi vladinih službenika u Crnoj Gori pokazuju da građani i udruženja građana mogu igrati važnu ulogu u potiskivanju transparentnosti i odgovornosti. Pa ipak, znamo i da su izazovi visoki u malim zemljama. Vidjeli smo korupciju bankarskog sektora na Islandu, a takođe i probleme na Malti. Konkretno, slobodni, nezavisni mediji su važni u ovim okolnostima. Zastrašivanje - ili čak i ubijanje - novinara su znakovi opasnih i pogrešnih događaja.
POBJEDA: Skupština Kosova ni nakon tri pokušaja, nije donijela Zakon o demarkaciji granice Crne Gore i Kosova. Kako očekujete da ć e se ovaj problem riješiti?
FLESENKEMPER: Odluka kosovskog parlamenta da i dalje ne odlučuje o ovom pitanju jednostavno nije dobra. Sporazum je uslov liberalizacije viza. Dijalog o vizama sa zemljama Zapadnog Balkana počeo je prije deset godina u februaru 2008. Vizna liberalizacija za Crnu Goru realizovana je u decembru 2009. Krajnje je vrijeme da građani Kosova uživaju isto pravo. Ovo pitanje može se riješiti samo trezvenošću i disciplinom na strani svih političkih stranaka na Kosovu. Prozor moguć nosti se polako zatvara jer će novi Evropski parlament biti izabran u 2019. godini. U sadašnjem Evropskom parlamentu postoji velika već ina u korist liberalizacije viza sa Kosovom. Ovu prilika ne treba propustiti.
