U jednoj osnovnoj školi u Izmiru u Turskoj, učiteljica je pustila u učionicu narandžastog mačora, kog su djeca hranila u dvorištu. Mačak, koji je dobio ime Tombi, počeo je da šeta između klupa, penje se po policama i sjedi pored djece za vrijeme nastave. Đaci su počeli da dolaze ranije u školu, samo da bi proveli što više vremena sa njim. Postali su pažljiviji. Prestali su da trče po učionici i prave nered, samo da ne bi smetali Tombiju dok spava.
Ujedi i ogrebotine
Kada se protiv mačka (zbog alergija) pobunio jedan od roditelja, Tombi je uklonjen iz učionice. Međutim, iako su mu našli dobrog udomitelja, prestao je da jede i pije. Tombi je tugovao za prijateljima. Jednako tužna postala su i djeca. Danima su crtali i pisali direktoru škole moleći ga da im vrati drugara. Priča o mačku, učiteljici i djeci završila je na socijalnim mrežama. Svi su navijali za Tombijev nastavak „školovanja“. Naposljetku, Tombi je vraćen u školsku klupu. Možete li da zamislite iole sličan scenario u nekoj od naših osnovnih škola?
„Ne diraj ga, ogubaćeš se! Ne mazi je, progutaćeš dlaku! Uješće te! Ogrebaće te! Pih, kako smrdi! Idemo, ostavi to!“ Često možemo da čujemo ljude na ulici kako bude odbojnost, gađenje pa čak i agresivnost djece prema životinjama. Da, lakše je tako, nego sjesti i objasniti što treba da očekuju od lutalica i ljubimaca.
Decenijama se uporno raspravljalo o tome da li je dobro da djeca odrastaju uz ljubimce. Ljubitelji životinja uporno tvrde da je to jedna od najljepših stvari iz djetinjstva, dok drugi vjeruju da životinje mogu da povrijede klince i prenesu im bolesti.
Ljubimci i prinove
U sredinama poput naše, ljudi se vrlo teško oslobađaju predrasuda. Držanje životinje u stanu u kom se podiže dijete mnogima je i dalje ravno naučnoj fantastici, zajedničko spavanje nalik je suicidu, a trudnica koja se nije oslobodila ljubimca prije nego što je beba došla na svijet posmatra se kao zločinac u rangu serijskog ubice.
Često se zapitam kad pročitam apel da neko udomljava mačku ili poklanja psa zato što očekuje prinovu. Da neće možda odlučiti da pronađe novi dom i za prvo dijete kada drugo dođe na red.
Količina neznanja i neinformisanosti o životinjama je strašna. Ljudi se hvataju samo za najgore, često netačne informacije, ne razmišljajući o tome da ljubimac može pozitivno da utiče na djecu.
Jačanje empatije
Klinci koji odrastaju uz životinje imaju manje šanse da postanu alergični ili obole od astme. Ako djeca imaju kontakt sa ljubimcem prije prve godine, raste šansa će izgraditi jači imuni sistem. Studija Londonskog univerziteta pokazala je da su klinci koji imaju pse aktivniji i češće vježbaju od vršnjaka koji nemaju ljubimce.
Istraživanja pokazuju da terapijski pas pomaže da se smanji količina kortizola (hormona stresa) u tijelu djeteta s autizmom. To su sve „praktični“ benefiti, da ne pominjem činjenicu da ljubimci smiruju klince, jačaju njihov osjećaj empatije i igraju ulogu njihovih najvjernijih prijatelja. Ili treba da nastavim još?
U našem dvorištu, gdje se vješaju psi, mačke bacaju sa balkona i životinje se truju i maltretiraju, možda je suludo očekivati da roditelji prihvate ideju o mačku iz školske klupe. Kakva je to šteta. Dijete koje je okruženo životinjama postaje odgovornije i osjećajnije.
Odrastanje uz kućne ljubimce velika je životna škola. Zato, ako vam zatraže ljubimca ili se nekim čudom pojavi neki naš Tombi u nekoj školi, nemojte im uskratiti mogućnost da zavole životinje i da im one uzvrate ljubav. Nemojte, ko Boga vas molim.
FOTO: cnnturk.com
