Što se dešava sa filmskim kritičarima širom planete? Kako je to „Black Panther“ najbolji marvelovski film svih vremena? Ili „Marvelova Igra prijestola“? Da slučajno kesice kokaina nijesu dijeljene uz 3D naočare prije kritičarskih projekcija ostvarenja Rajana Kuglera? Jedino to može da objasni ovoliko oduševljenje jednim sasvim uobičajenim Marvelovim filmom, sa svim tipičnim čudima i manama ovog univerzuma. No, dobro, može i još nešto.
Ako nije kokainska euforija, onda je sigurno strah. Gola frka kritičara od toga da ne budu proglašeni rasistima ako napišu da je film, u čijoj ekipi iza i ispred kamere dominiraju Afroamerikanaci, prilično prosječan.
Kralj lavova
Zbog čega „Black Panther“, 18. marvelovski film, zaslužuje i pohvale i pokude? Krenimo od teme. Kuglerovo ostvarenje pokreće važno pitanje o odnosu bogatih i siromašnih kroz prizmu kontrole znanja i tehnologije.
Afroamerikanci širom planete trpe represiju, dok njihova braća u Vakandi imaju skrivenu tehnologiju koja može da promijeni njihov položaj i planetarnu preraspodjelu moći. Je li moralno biti ušuškan, paziti svoja posla i gledati kako se ostali pate da ne biste ugrožili sopstveno uređenje? Ili je ispravnije pomoći ugroženima i odgovoriti nasiljem na nasilje?
Dobra pitanja i aktuelna moralna dilema, ali nažalost svedeni na narativ crtanog filma „Lion King“ (Forest Vitaker u ulozi Rafikija!), uz mjestimične „napade“ scena bitaka sa oklopljenim nosorozima i moćnim borbenim letjelicama zbog kojih „Black Panther“ izgleda kao nešto rođeno poslije lošeg seksa „Blade Runnera“ i trilogije „The Lord of the Rings“.
Ne zaboravimo ni na usiljene, loše tempirane „duhovitosti“ koje, umjesto da unose komično olakšanje u dramatičnim momentima, čine da poželite da premotate scenu unaprijed.
Opšta mjesta
Dalje, tretiranje glavnog junaka i njegovog odnosa sa glavnim negativcem. „Black Panther“ nije toliko film o Crnom panteru/kralju T'Čali (Čadvik Bouzmen) koliko o njegovim tehnološkim igračkicama.
Protagonista je izgrađen od opštih mjesta (problemi sa mrtvim tatom, rivalstvo sa odbačenim članom porodice, dilema da li da služi svojoj zemlji ili ljudima) i često ostaje u sjenci drugih likova kakav je glavni negativac, Erik Kilmonger (Majkl B. Džordan).
Tokom scene ritualne borbe, kada Erik pita narod Vakande kako može da se uzda u kralja tako slabe volje, skoro da počinjete da navijate za negativca. Lik Majkla B. Džordana jeste sveden na jednodimenzionalnog, dosadnjikavog oponenta, ali njegova gluma u pojedinim momentima podiže vrijednost i glavnog negativca i cijelog filma.
Snažne žene
Da su Erik i T'Čala bolje izgrađeni likovi „Black Panther“ bi na kraju ostavio gledaoce razorene zbog tragičnog finala. Dokaz? Erikova želja da ga bace u more. Da podijeli grob sa crnačkom braćom koja su skakala u smrt na putu ka Americi, radije ljubeći ništavilo nego lance. Potencijalno snažna scena izgubila je na jačini zbog prethodne površne izgradnje lika.
Za pohvalu je prisustvo niza snažnih ženskih likova, koje igraju vrsne glumice, od popularne Lupite Njongo, do uzdižuće zvijezde Leticije Rajt (epizoda „Black Museum“, serija „Black Mirror“). No, i one su kao i glavni junak i negativac, imale potencijala da budu mnogo kompleksnije izgrađene.
Eksplozija boja
Na koncu, dolazimo do vizuelnog identiteta i muzike. Eksplozija afričkih boja na kostimima je fenomenalna, a detalji koji upotpunjuju identitete plemena Vakande ostavljaju bez daha. No, što ćemo sa lošim CGI efektima i scenama akcije koje variraju od vrsno orkestriranih (potjera kolima) do neuzbudljivihi vrlo lako predvidljivih rješenja, i to uz prilično nesrećno uklopljenu iako dopadljivu muziku Kendrika Lamara?
„Black Panther“ nije promašen film, ali nije ni naslov koji je pomjerio granice superherojskog žanra. Ovo je samo ostvarenje koje je stiglo u pravo vrijeme – u doba kada alt-rajtovci prave haos po Americi. Jeste važan zbog toga što je dao platformu brojnim talentovanim Afroamerikancima, ali ostaće upamćen samo po tome.
Ovom ostvarenju nedostaje kvalitet da bi postao nešto umjetnički značajnije od filma koji služi kao „iskupljenje“ Afroamerikancima za sve godine koje su proveli i provode ih ispod radara u filmskoj industriji. Nego, ako ništa drugo, pokazao je da publika ima želju i volju da gleda filmove poput „Black Panthera“. Nadajmo se da će njegov uspjeh otvoriti put kvalitetnim, kulturološki sličnim projektima.
Ocjena: 6,2/10
Režija: Rajan Kugler Uloge: Čadvik Bouzmen, Majkl B. Džordan, Lipita Njongo, Danijel Kaluja, Martin Friman, Endi Serkis Trajanje: 134 min
FOTO: indiewire.com / variety.com
