„Neizdrživo je i neodrživo, da jedne te iste sudije Višeg suda u Podgorici, godinama ljudski život tretiraju kao životinjski. Zaštićeni “togom“, kroz brojne presude pokazuju neskrivenu mržnu prema žrtvama, dok raznim zločincima iznalaze opravdanja za olakšavajuće okolnosti, koje bi ih „nekim čudom“ osobodile krivice.
U svojstvu ovlašćenog predstavnika oštećene porodice Ćulafić, kako me bezdušno tretira zakonodavac, u ponovljenom suđenju po ukidnom rješenu Apelacionog suda (prvostepene)za roditelje braće Ćulafić oslobađajuće presude Mašanu Čoguriću, egzekutoru strijeljanja mojih sinova,zahvaljujući odluci prvostepenog Vijeća sudkinja, Vesne Moštrokol, Branke Bošković i presedavajućeg Vijeća sudija Vladimira Novovića.
Ponovljeno jednogodišnje suđenje je takođe bila ponovljena farsa odsuđenja.
Znajući da moram prkositi bolu, pokušavao sam snagom materijalnih dokaza da branim i dokažem istinu, sudijsko-tužilačko-porodično-podgoričkom lobiju.Uzalud.Vijeće sudija je jače od Boga. I pored navedene surove činjenice, primoran sam da dok trajem, dolazim iz daljine u Viši sud u Podgorici nadajući se da ću tamo naći pravdu. Dugo, od početka prvostepenog suđenja, ubijeđen sam bio da ulazim u„hram pravde“, a ne u zgradu“platnog prometa“.
Sudija, Vladimir Novović, za učinjeni genocid nad komplet četvoročlanom porodicom iz Gornjeg Polimlja, izrekao je uznemirujuću prvostepenu presudu, 13 ipo godina zatvora, egzekutoru masakra.
Iako, pokrivičnom Zakoniku CG, za nedozvoljeno nošenje oružja, predviđena je kazna od tri mjeseca, do osam godina. Sudija Novović, sa Vesnom Moštrokol i Brankom Bošković, navedenom egzekutoru, odredili su sedam mjeseci za navedeno krivično djelo.
Jedan od razloga za prvostepenu presudu Novović je obrazložio činjenicom, da je prvostrijeljana žrtva, Danijel Ćulafić, na sebi imao majicu kratkih rukava, s namjerom da bi se tukao. Zanemarujući činjenicu, da je prvostrijeljani Danijel Ćulafić, nesrazmjerno slabijih fizičkih predispozicija, neuporedivo nižeg rasta, od egzekutora, sportiste koji je svaki dan trenirao dizanje tegova u teretani i bavio se drugim sportovima.
Ponižavajuće je obrazloženje sudije Novovića i za stručnu i laičku javnost, da je nošenje majice kratkih rukava alibi za izrečenu prvostepenu presudu. Nakon javne prozivke zastupnika optužnice Miloša Šoškića, optužnice koja je doživjela krah, pod pritiskom javnosti, tužilac Šoškić je podnio žalbu Apelacionom sudu Crne Gore. Podnio je žalbu tada i advokat odbrane egzekutora masakra nad mojim sinovima Danilo Mićović.
I Šoškić i Mićović su bivši kolege iz Osnovnih tužilaštava. Dvojica bivših kolega, u Apelacionom sudu Crne Gore, na dan rasprave po žalbama nijesu zajedno prisustvovali raspravi, jer tužilac Miloš Šoškić nije prisustvovao iz njemu znanih razloga. Zašto, sa krahom optužnica koje zastupaju, tužioci u službi napreduju, uprkos fijasku optužnica koje kompromituju čitavo crnogorsko tužilaštvo. I ako ima tužilaca / tužiteljki od stručnog i moralnog kredibiliteta.
Pa zar među takvima nije Suzana Milić, koja je snagom optužnice odbranila braću Gojaćanin, od“ponovne pogibije“, za razliku od braće Ćulafić, nad kojima su, od prve pogibije, 14.februara 2014.godine, odlukama postupajućih sudija Višeg suda, izvršene“još dvije pogibije“. Nad njima mrtvim i njihovih roditelja (kobajagi živim).
A koliko će ih još biti, ako tužilac Šoškić,po službenoj dužnosti uloži žalbu? Jer, nikom ne odgovara, niti ikom polaže službene račune zbog kraha svoje optužnice. Pa zar je pravedno, da se sudi samo zločincima, čije žrtve pripadaju moćnicima. Pa šta da radi crnogorska sirotinja ? Da gleda „pokolj“ od crnogorskih zločinaca nad svojim najmilijim!? Da ih sahranjuje i oplakuje, satima, danima, mjesecima i godinama, do ponovnog sastanka, sa žrtvama. A do tada će sudovi vršiti procesnu eutanaziju, nad ostatkom familija, simulirajući suđenja.
Konkretno, Vijeće sudija kojim je predsjedavala sudkinjaVesna Moštrokol,Miljana Pavićević i Natalija Boričić u ponovljenom suđenju, vršilo je“najnehumaniju procesnu eutanaziju“ nad roditeljima braće Ćulafić, sa već unaprijed“znanom“ presudom. Što je bukvalno i obznanila, na dan takozvane rekonstrukcije.
Ne primijetivši da se nalazim u njenojblizini , u UO“Moskva“ Podgorica, na početku kazivanja prvog isfabrikovanog svjedoka Edina Kolašinca, svjedoka, saradnika egzekutora Mašana Čogurića, prvog komšije i druga iz djetinjstva, koji je statirao svogdruga, egzekutora Čogurića. Sudkinja Moštrokol se primakla stolu za kojim je sjedio („saradnik“ odbrane) vještak, Božidar Bakić i kazala mu:“Ništa novo...“ Sve po starom....“ Na šta je Bakić klimajući glavom, „dolje – gore, “ na Moštrokolinu „lozinku“ odgovorio: “Tako je“ ...! Iz tih razloga sam tražio izuzeće sudkinje Moštrokol.
A iz razloga fasifikovanja zapisnika rekonstrukcije i drugih krivičnih djela koja su vršila službena lica u predmetu masakra nad braćom Ćulafić, koja su rezurtirala, za nas roditelje „oslobađanjem“ od krivične odgovornosti, teško ubistvo nad braćom ĆULAFIĆ, ranjavanjem trudnice u osmom mjesecu trudnoće, Erne Baković, ugrožavanjem života nerođenog djeteta Erne Baković,, dovođenjem u životnu opasnost SenaduKolašinac, ugrožavanjem sigurnosti velikog broja prisutnih gostiju u UO“Moskva“, sa krivičnim djelom nedozvoljeno NOŠENjE oružja.
Za sve navedeno, sudija Moštrokol još uvijek obrazlaže ponovljenu presudu 13. ipo godina. Za imeneoca, na osnovu sudske farse, kako u prvostepenom, tako i u ponovljenom postupku. I zato s razlogom, imao samu kontinuitetu, stravično nepovjerenje, za fer i pošteno suđenje, jer je sa obje istovjetne presude, skoro jednog te istog Vijeća, moje nepovjerenje bilo osnovano, o čemu sam u kontinuitetu obaveštava o saopštenjima, javnost. Zbog navedenih razloga, logično je da veća polovina građana CG, nema povjerenje u crnogorsko pravosuđe i tužilaštvo. I to sa razlogom”, zaključio je Ćulafić.
