Akademski vajar Pavle Pejović, koji je krajem 2008. naslijedio Petra Ćukovića, konstatovao je užasno stanje u pogledu očuvanosti i tehničke opremljenosti muzeja.
- Ja sam u muzeju oko deset mjeseci i vjerujte mi da mi ovdje nije nimalo lako. Latio sam se posla, i uz dosta podozrenja i opstrukcije krenuo u sređivanje stanja u muzeju. Prosto je neshvatljivo što sam sve zatekao u pojedinim prostorima, posebno u Vladinom domu. Izbacivali smo nataloženo smeće i čistili ono što godinama niko nije održavao. Krenuo sam od onoga što na prvi pogled daje sliku o muzeju – izjavio je Pejović za „Monitor“, u oktobru 2009. godine.
To isto je potvrdio i u kratkom intervjuu za Pobjedu, u novembru prošle godine, kao i mjesec kasnije u emisiji „Načisto“ na TV Vijesti. I dok je u intervjuu „Monitoru“ 2009. godine obećao da neće tolerisati nerad, u nedavnom razgovoru za Pobjedu konstatovao je kako u Narodnom muzeju „nikad niko ništa nije radio“.
Više od četiri godine, takođe, Pejović nije morao da strahuje od Ministarstva kulture. Nakon nekoliko kontrola i naređenih mjera iz 2004, zatim zaključaka Vlade i kontrola iz 2006. i 2007, Ministarstvo se nije interesovalo za Muzej sve do 2012. U to vrijeme, tačnije od 2008. godine, ministar kulture bio je Branislav Mićunović.
ISTI PROBLEMI
Novu kontrolu Narodnog muzeja u aprilu 2012. godine, u odnosu na muzejsku djełatnost, obavili su inspektor za kulturnu baštinu Veselin Krstićević, savjetnica za muzejsku djelatnost Milica Martić i savjetnica za spomen-obilježja Sanela Spahić. Dočekali su ih direktor Narodnog muzeja Pavle Pejović i rukovodioci muzejskih jedinica i ostalih službi Ljiljana Zeković, Vesna Kalezić, Isidora Kovačević, Dragan Markuš, Anđe Kapičić, Branislav Borozan, Pavle Đurišić i Nikola Jovanović. Jedan od ključnih razloga provjere bio je usklađenost sa novim Zakonom o muzejskoj djelatnosti, što je u konačnom otvorilo stare boljke i probleme, čije rješavanje je odugovlačeno decenijama.
Kontrola Ministarstva prvo je konstatovala da Narodni muzej nije počeo izradu programa sakupljanja muzejskog materijala, na osnovu člana 15 Zakona o muzejskoj djelatnosti.
- Do sada je bilo sporadičnih otkupa, što se nastavilo i u periodu od stupanja na snagu novog zakona. Kao problem ističu nedostatak sredstava za otkup – navodi se u zapisniku Ministrastva.
Priča o programu sakupljanja materijala otvorila je, naravno, dugogodišnji problem koji su konstatovali sve prethodne kontrole – nezavršene revizije i nesređena dokumentacija u svakoj muzejskoj jedinici Narodnog muzeja.
Uslov za donošenje programa sakupljanja, navodi se u zapisniku, upravo je okončanje postupka revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije. Rukovodici NM, sudeći prema zapisniku, izjavili su da je revizija Umjetničkog, Etnografskog, Njegoševog i Muzeja kralja Nikole urađena prije stupanja na snagu zakona iz 2010. godine, što će se u kasnijim kontrolama pokazati kao obmana, osim u slučaju Njegoševog muzeja.
Dogovoreno je da do kraja 2012. godine muzejske jedinice Etnografskog, Umjetničkog i Arheološkog muzeja urade nacrt programa sakupljanja muzejskog materijala. Istorijski muzej se ovom poslu mogao priključiti tek nakon okončanja revizije.
Kontrolori su, takođe, utvrdili da Narodni muzej dokumentaciju vodi po ranijim propisima, odnosno većim dijelom kroz elektronsku bazu i program NMCG DATA. Dogovoreno je da se obrazuje komisija za reviziju muzejskog materijala i dokumentacije Istorijskog muzeja, prema Pravilniku o načinu, postupku i rokovima revizije.
Matičnu muzejsku djelatnost Narodni muzej obavljao je i dalje po pozivu i potrebi koju iskazuju muzeji u Crnoj Gori. Ustanovljeno je, između ostalog, da nijesu formirali registar muzejskih kopija.
LOŠI USLOVI
U odnosu na sprovođenje preventivne i trajne zaštite muzejskih predmeta i muzejske dokumentacije, zaposleni su kontrolore informisali da su zaštitili određeni broj predmeta u svim muzejskim jedinicama. Muzejski materijal NMCG, izuzev Njegoševog muzeja, bio je smješten je u podrumu i potkrovlju.
- Objekat Vladinog doma i Dvora kralja Nikole ne obezbjeđuju opšte uslove zaštite, u dijelu koji se odnosi na prodor podzemnih i površinskih voda – navodi se u zapisniku.
Centralni depo nalazio se u podrumu Vladinog doma, na prostoru od 1.000 kvadrata, opremljen odvlaživačima vazduha i opremom za mjerenje vlage i temperature. Posjedovali su i uređaj za mjerenje svjetlosti. Ostali muzejski prostori za čuvanje materijala nijesu imali uređaje za praćenje i mjerenje mikroklime i svjetlosti.
- Kada je u pitanju zaštita od svjetlosti, uslovi nijesu zadovoljavajući – navodi se u zapisniku i dodaje da konzervatorska služba jednom godišnje u svim muzejskim prostorima uništava i štetočine.
Kontrolori su informisani i da se redovan pregled muzejskog materijala radi dva puta godišnje (u proljeće i jesen), uz preventivnu dezinfekciju, a po potrebi i dezinsekciju. Deratizaciju su obavljali svake godine. Zaštita muzejskog materijala i dokumentacije od štetnih materija (atmosferskih zagađivača, prašine, hemikalija, korodiranja i sl.) obezbijeđena je bila jedino u Umjetničkom muzeju, dok ostali muzeji nijesu za to imali odgovarajuću opremu.
NOVA KONTROLA
Nepun mjesec kasnije, u maju 2012. godine, Ministarstvo kulture ponovo je kontrolisalo Narodni muzej. Pored Krstićevića, Martić i Spahić, kontroli je prisustvovala i savjetnica Milica Nikolić, u prisustvu rukovodilaca Muzeja: Ljiljane Zeković, Vesne Kalezić, Isidore Kovačević, Dragana Markuša, Anđe Kapičić, Branislava Borozana, Pavla Đurišića i Nikole Jovanovića.
U odnosu na muzejski materijal sa odgovarajućom dokumentacijom, utvrđeno je da Etnografski muzej ima oko 4.150 muzejskih predmeta. Ovoga puta je ustanovljeno da revizija nije bila urađena, pa je direktor Etnografskog muzeja predložio da se uradi u skladu sa propisima. Prijavio je, takođe, četiri inventarne knjige, koje nijesu zaključene, a vođene su prema ranijim propisima iz muzejske djelatnosti.
Umjetnički muzej imao je oko 3.000 muzejskih predmeta, od čega je 2.825 uvedeno u elektronsku bazu NMCG DATA. Reviziju su, navodno, uradili 2009. godine, ali nijesu imali gotov zapisnik jer „nije pregledan ukupan muzejski materijal iz objektivnih razloga.“
Konstatovano je da Istorijski muzej ima oko 1.600 muzejskih predmeta. Kontroli su predočene inventarne knjige „Inventar Muzej NOB-a“, „lnventar zbirke PTT“ i listovi za muzejske predmete u Istorijskom muzeju, od 14. februara 2007. godine, sa posljednjim upisanim inventarnim brojem 189, od 16. februara iste godine. Ovaj podatak iz zapisnika iz 2012. ukazuje da su rukovodioci tokom kontrole 2007. godine lažno informisali Ministarstvo da su formirali novu knjigu inventara Istorijskog muzeja. Jasno je da su u pitanju samo „listovi“, te da je inventarisanje muzealija trajalo svega dva dana, od 14. do 16. februara. Inače, po Registru kulturnih dobara iz 1962. godine, Istorijski muzej bi trebao da u svom fondu ima više od 6.000 muzealija i arhivalija.
ĆUTALI O MANJKU
U zapisniku iz 2012. ne navodi se koliko predmeta je u posjedu Muzeja kralja Nikole, osim da je materijal sistematizovan u 12 zbirki. Iako su ranije prijavljivali da su radili reviziju, ovoga puta izjavili su kako revizija nije urađena. Pokazali su pet inventarnih knjiga, od kojih su četvrta i peta bile u listovima.
Njegošev muzej, prema navodima u zapisniku, imao je 220 muzejskih predmeta. Rukovodioci, naravno, nijesu prijavili manjak više od 1.500 predmeta koji su konstatovani revizijom iz 2009, kao ni znatan broj neinventarisanih i neobrađenih predmeta.
Biblioteku Petra Prvog i Petra Drugog, prema navodima u zapisniku, tek su obrađivali. Muzejski materijal nije bio sistematizovan u zbirke. Rukovodioci su izjavili da je revizija u Njegoševom muzeju rađena 2010. i priložili zapisnik.
U tom trenutku, Narodni muzej zapošljavao je 144 radnika. Iz budžeta su 2012. godine dobili 1.625.738 eura, dok su ostvarili i 351.900 eura od sopstvenih prihoda.
Bivši direktor Narodnog muzeja Pavle Pejović, u intervjuu za „Monitor“ u oktobru 2009, izjavio je da ustanova na čijem je čelu ima puno unutrašnjih problema.
- Muzej je dugo godina bio, zbog poznatih okolnosti u prošlosti, doveden do ivice opstanka. U Cetinju, gdje je privreda potpuno zamrla, muzej je bio zadnja šansa za zaposlenje, tako da se pretvorio u socijalnu ustanovu u kojoj je struktura zaposlenih veoma nepovoljna. Ljudi su dolazili sa navikama koje nijesu odgovarale instituciji kakva je NM. Znatan broj zaposlenih nema pravu predstavu o tome gdje radi i šta radi. Ovdje je bilo normalno da se godinama ne dolazi na posao, a ima više primjera da je to trajalo i po deset godina, pa i više. Uz to, ovdje je veoma izražen nepotizam, tako da imamo slučajeva da čitave familije ovdje imaju uhljebljenje – izjavio je Pejović u intervjuu „Monitoru“.
Jovan NIKITOVIĆ (nastavlja se)
