Piše:
Marija Ivanović
Frensis Mekdormand rođena je da igra ženu koja, podižući srednji prst, pjeva svijetu Štulićeve stihove: „Poljubi me - pravo u dupe!“ Vrsna glumica briljira u ulogama bezobraznih, prkosnih, psovačkih karaktera koje ni najmanje ne zanimaju saosjećanje i briga drugih. Dok psuje, reži, sikće i sije otrovnošarmantne sarkazme, kao da ne mari za to da li vidite što joj leži na srcu. Ipak, vi osjećate sve jer je za volanom Frensis Mekdormand. Istina je uvijek u njenim očima.
To vrlo dobro zna režiser Martin Mekdona. Zato je i napisao scenario filma „Three Billboards Outside Ebbing, Missouri“, oblikujući glavnu junakinju Mildred Hejs za igru Frensis Mekdormand.
Stajaće ovacije
Mildred Hejs je majka tinejdžerke koja je silovana do smrti u malom gradu u Misuriju. Od počinioca zločina nema ni traga. Poslije nekog vremena, uvjerena da policija neće učiniti ništa, Mildred preuzima stvar u svoje ruke. Dok mačoistički upada u reklamnu agenciju i traži vlasniku da joj iznajmi tri bilborda, izgleda opasnije od bilo kog gangstera. I kauboja na vratima salona.
Još nijeste sasvim sigurni što se događa, ali već imate želju da ustanete i počnete da tapšete. Isti osjećaj obuzeće vas još mnogo puta do kraja Mekdoninog ostvarenja. Štoviše, poslije pojedinih Mildredinih monologa nećete moći da ostanete u sjedećem položaju. To je ono što Mekdormand radi najbolje – postaje vaša nesavršena, vulgarna i beskrajno neodoljiva heroina za samo nekoliko sekundi.
Nego, da se vratimo na radnju. Na zakupljene bilborde Mildred lijepi crvene postere sa tri natpisa: „Silovana dok je umirala.“, „I još niko nije uhapšen?“ i „Kako je to moguće, šefe Vilobi?“ Vilobi (Vudi Harelson) je šef policije koji vodi istragu. Ne samo što je omiljen u malom mjestu, već i umire od raka pankreasa. Žaleći Vilobija, ostali policajci i sugrađani okreću se protiv Mildred. Kako odjednom, uz dužno poštovanje svim žrtvama zlostavljanja, postaje smiješan pokret #MeToo, sasvim nalik lovu na vještice pored borbe koju sama samcita vodi Mildred Hejs!
Probisvijet i heroj
Mekdormand briljira u ulozi žene koja je stegnula srce u pesnicu i isturila ga iz grudi. Vrelina izbija sa velikoga platna dok govori, ćuti, mršti se, prijeti ili samo stoji u kadru, izgledajući kao najusamljenija osoba na planeti. No, toplotu koja prlji obrve i tjera na stav voljno ne izaziva samo Mekdormand, već i ostatak glumačke ekipe.
Teško je reći ko više zaslužuje Oskara za najboljeg sporednog glumca - Vudi Harelson ili Sem Rokvel. Harelson da, zbog topline sa kojom je iznio lik čovjeka željnog da donese pravdu na beznadežno nepravedni svijet i crnohumornog načina na koji se nosi sa neizbježnom sudbinom. Rokvel, takođe da – zbog vrsne glume Diksona, rasističkog policajskog probisvijeta koji na kraju postaje heroj.
„Three Billboards“ je film koji nema samo jedno pulsirajuće srce. Ima ih gomilu. I svaki put kada osjetite da je neko dobio to što je zaslužio vaše srce vrati se na mjesto. U gomili tih srca na visokom mjestu stoji scena u kojoj Vilobi, nakon nekontrolisanog napada kašlja, prekriva Mildredino lice krvlju. „Izvini, nijesam namjerno. – U redu je, dušo.“
Oktanska vožnja
U tom momentu shvatate da zakrvljeni neprijatelji, koji su sekundu prije toga kljucali jetru jedan drugom, nijesu suparnici – već samo prijatelji u svađi. I zbog toga vas toliko zakucavaju ona Vilobijeva oproštajna pisma. Mekdona pronalazi nešto predivno i u Vilobiju i u svim drugim likovima, ma koliko bili uvrnuti.
Koliko god glumci sijali, najveća zvijezda filma je Mekdonin scenario u kom se komedija i horor, duhovito i okrutno, nihilizam i saosjećanje nadopunjuju i skladno smjenjuju na pozornici. Ništa u dijalozima nije nakićeno, a emocije ne prestaju da naviru. Tamo gdje mislite da će priča skrenuti lijevo, Mekdona nastavlja da brodi pravo, punom brzinom, a onda mijenja pravac čim se uljuljkate u vožnju.
Na kraju filma osjećate se emotivno pregaženo, ali i kao da ste upravo izbjegli zahuktali voz. U momentu kada Mildred i Dikson krenu van grada, nesigurni da li će moći da presude ubici, čujete posljednju rečenicu: „Odlučićemo usput.“ Tada znate da ste upravo čuli riječi koje zavređuju da postanu kultne, baš kao: „Lui, mislim da je ovo početak divnog prijateljstva“. I spremni ste da pjevate Američkoj akademiji, u slučaju da se usudi da zaobiđe nezaobilaznu Frensis Mekdormand: „Poljubi je – pravo u dupe!“
Ocjena: 9/10
Režija i scenario: Martin Mekdona Uloge: Fensis Mekdormand, Sem Rokvel, Vudi Harelson, Kejleb Landri Džouns Trajanje: 115 min
FOTO: indiewire.com / imdb.com
