“Pobuna mornara, čiju stogodišnjicu obilježavamo i ovom izložbom, kao znamenit biljeg naše prošlosti, sa današnje tačke gledišta jeste neraskidiva nit onoga što možemo nazvati kanonom naše slobodarske tradicije, što počiva na brojnim primjerima hrabrosti, patriotizma i otpora. Zbog toga, ovom prilikom želim da odam posebno priznanje onima koji su, bez obzira na nerijetko problematične istorijske okolnosti, uspjeli da sačuvaju Bokeljsku mornaricu i sjećanje na Pobunu mornara, a naročito na njene strijeljanje vođe – Františeka Raša, Antona Grabara, Jerka Šišgorića i Mata Brničevića”, istakao je Bogdanović.
Direktor Pomorskog muzeja Andro Radulović je rekao da je pobuna mornara događaj koji je ostavio značajan pečat na buduća politička i društvena dešavanja na širem području.
“Ovaj veliki događaj, o kome su pisane knjige i snimani filmovi, je oduvijek bio zanimljiva tema za istoričare i ostao je do danas aktuelan za ponovno preispitivanje svih onih činjenica na osnovu kojih su napisana brojna istoriografska djela.Tematika postavke izložbe koja je upriličena vraća nas u vrijeme velikih i burnih previranja, vrijeme u kojem je sazrijevala ideja najvećeg čovjekovog ostvarenja – slobode, za koju se ljudskim životima plaćala i njena najveća cijena”, naveo je Radulović.
Sadržaj izložbe predstavila je načelnica odjseka Istorijskog arhiva Kotor Pejović, koja je detaljnije predstavila njen koncept i sadržaj i navela: “Izložbe ovog tipa uvijek predstavljaju pokušaj kulturnih poslenika koji brinu o kulturnom nasljeđu, da vjerno, dokumentovano, širokoj javnosti dočaraju značajne događaje iz prolosti. Mi koji radimo ovaj odgovoran posao uvijek imamo na umu da nas poznavanje prošlosti uči kako da gradimo sadašnjost i kako da se bolje pripremimo za budućnost. Arhivska dokumenta i muzejski predmeti, kao opipljiva svjedočanstva o prošlosti, uz sve ostalo, treba da nas podsjete, nauče, da istorijski događaju nijesu crno-bijeli, već da u svakom od njih postoji ono što je između”.
Admiral Bokeljske mornarice prof.dr Antun Sbutega govorio je o svojim najranijim sjećanjima na priče učesnika u ovom događaju: “Don Niko Luković, blizak rođak naše porodice, prčanjski župnik, mecena i pisac, bio je svjedok pobune. On je kao mladi sveštenik bio mobilisan kao vojni kapelan austrougarske vojske i imao je dužnost da provede zadnji dan sa mornarima osuđenim na smrt, Františekom Rašom, Antonom Grabarom, Matom Brničevićem i Jerkom Šišgorićem, da ih ispovijedi i duhovno pripremi za smrt i prati na strijeljaje. Posebno su me tada impresionirali detalji sa strijeljanja kada je njihova krv poprskala svešteničko ruho Don Nika”.
