Više pouzdanih izvora Pobjede potvrdilo je da se krađa dogodila u periodu od 1. decembra 2014. godine do 8. februara 2016, tako što je nepoznato lice pištolje odnijelo iz depoa muzeja, koji kao organizaciona jedinica funkcioniše u okviru Narodnog muzeja Crne Gore. Pištolji su se nalazili pod inventarskim brojevima 591 i 573. Riječ je o raritetnim i skupocjenim predmetima iz 19. vijeka, karakteristične izrade, sa pozlatama na određenim djelovima.
IZVJEŠTAJI UKAZUJU
Dokaz da se krađa dogodila između decembra 2014. i februara 2016. godine, prema pouzdanim saznanjima Pobjede, nalazi se u izvještaju komisije za reviziju Etnografskog muzeja, koji je u službi dokumentacije ustanove zaveden 1. decembra 2014.
U izvještaju se navodi da u zbirci „Oružje“, koja broji 200 predmeta, nema manjkova.
- Zbirka je pregledana, inventarski brojevi su upoređeni sa osnovnim listovima i Knjigomulaska. Konstatovano je da je sve u redu – zaključila je komisija za reviziju. Da su pištolji bili u depou 2014. dokazuje i fotodokumentacija koja je sačinjena prilikom revizionog postupka.
Međutim, nova komisija za reviziju Etnografskog muzeja, koja je posao počela 15. oktobra 2015. i završila 8. februara naredne godine, konstatovala je da nedostaju tri kubure pod inventarskim brojevima 591, 573 i 602.
Za pištolj „pećanka“, pod inventarnim brojem 602, već ranije je bilo utvrđeno da je ukraden u Beogradu sa izložbe „Narodna umjetnost Jugoslavije“ 1986. godine. U aprilu 2016, upravnica Etnografskog muzeja Maja Dragićević-Roganović obavijestila je tadašnjeg direktora Narodnog muzeja Pavla Pejovića da nedostaju još dvije kubure iz depoa, o čemu je sačinjeno i zvanično obavještenje zavedeno pod brojem 01-702.
Međutim, Pejović do kraja svog mandata i odlaska u penziju (jul 2017) nije prijavio ove krađe inspektoratu za kulturnu baštinu.
Vidne pozlate
U dokumentaciji o pokretnom kulturnom dobru „Pištolj kremenjač“, u koju je Pobjeda imala uvid, navodi se da predmet potiče iz 19. vijeka. Pištolj nema oroz, a dužina cijevi je 28,5 centimetara, dok je ukupna dužina 40 centimetara. Riječ je o kalibru od 12 mm. Ukrašavaju ga romboidne pločice na vratu drške i desni produžetak od okova na glavi drške. Kubura je pozlaćena, dok su pojedini djelovi od srebra, čelika i drveta. Pri barutnoj komori cijev je ojačana i višebradna sa pozlatom. Cijev sa usadnikom je spojena širokim srebrnim prstenom koji je ukrašen reljefnim stilizovanim baroknim grančicama, urađenim tehnikom iskucavanja. Drška i usadnik su od mrkog drveta ukrašeni tehnikom rezbarenja.
„Pištolj kremenjač kubura“ ima cijev dugu 30,8 cm, dok mu je ukupna dužina 48,5 cm. Kalibar je 17 mm, a obarač je od gvožđa. Cijev je glatka, sa blago naglašenim središnjim rebrom na kome je urezan ornament. Sa usadnikom je spojena širokom srebrenim prstenom sa pozlatom. Drška i usadnik su od mrkog drveta koje je ukrašeno urezanim floralnim motivima. Drška je obložena srebrnim okovom. Na oblozi vrata drške upasovani su okrugli korali, tri sa gornje strane i jedan ispod branika. Taban je albanskog tipa sa sistemom opruga spolja. Na tabanu je bilo ostataka pozlate.
Raniji manjkovi
Podsjetimo, projektom „Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore“ 2013. godine utvrđeno je da Etnografskom muzeju nedostaje 289 predmeta, koji su kao kulturno dobro upisani u Registar iz 1962. godine. Što se tiče oružja, revalorizacijom je konstatovan manjak pištolja „pećanka“ i revolvera „parabellum“. U izjašnjenju direktorice Etnografskog muzeja Maje Dragićević-Roganović, na zahtjev Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u martu 2016. godine navodi se da je „pećanka“ ukradena u Beogradu sa izložbe „Narodna umjetnost Jugoslavije“ 1986. godine, dok je neispravni revolver „parabellum“ zamijenjen za štampani primjerak „Gorskog vijenca“. Zamjena „parabelluma“ je, kako se navodi u izjašnjenju, notirana u Rješenju pod brojem 01-1870/1 od 29. decembra 1983. godine.
Projektom revalorizacije u Etnografskom muzeju nijesu evidentirani ni predmeti iz zbirki nakita, alatki i zbirke umjetničkih slika i fotografija. U zbirci „Nakit“, recimo, nedostaje jedan prsten, koji je dat na revers za izložbu „Etnografsko nasljeđe Tivta“ 2006. godine, gdje je tom prilikom i ukraden iz ljetnjikovca Buća-Luković. O tome takođe postoji zvaničan dopis zaveden pod br: 01-1003 od 22. aprila 2014. godine, dakle punih osam godina od momenta kad se dogodila krađa.
Na nivou cijelog Narodnog muzeja, odnosno pet organizacionih jedinica koje mu pripadaju, projektom revalorizacije utvrđen je nedostatak od 3.314 predmeta. Ministarstvo kulture nedavno je osnovalo državnu komisiju koja će kontrolisati sve postupke revizije u Narodnom muzeju.
Dragićević-Roganović: Ne mogu da potvrdim krađu dok se ne završi revizija
Upravnica Etnografskog muzeja Maja Dragićević-Roganović nije željela juče da za Pobjedu komentariše krivičnu prijavu zbog krađe dva pištolja iz depoa te muzejske ustanove. Takođe, odbila je da komentariše i navode Pejovića o tome da su ga iz uprave Etnografskog muzeja 2016. godine uvjeravali da su „kubure neđe tu i da ih treba pronaći“. Dragićević-Roganović takođe nije željela da potrvdi da su pištolji ukradeni iz Etnografskog muzeja.
- Mi sad radimo reviziju, pa ne mogu ništa da potvrdim dok se ona ne završi. S obzirom na to da nijesu završene revizije Istorijskog i Etnografskog muzeja, ne možemo pouzdano da tvrdimo da li su kubure nestale. Mi svakog mjeseca predajemo izvještaj inspektoru u Ministarstvu kulture, na osnovu onoga što smo završili, na osnovu zbirke koju smo obradili. Mi smo zbirku oružja obradili prošlog mjeseca. Dakle, nijesmo sve završili da bismo mogli sa sigurnošću da tvrdimo da je nešto nestalo – izjavila je Dragićević-Roganović.
Pejović: Prijavili su mi nestanak, ali su rekli da će naći pištolje
Bivši direktor Narodnog muzeja Pavle Pejović, za čijeg mandata su ukradena dva pištolja iz Etnografskog muzeja, u telefonskom razgovoru sa novinarom Pobjede potvrdio je da je tokom 2016. godine bio informisan o nestanku ova dva pokretna kulturna dobra.
POBJEDA: Uprava za inspekcijske poslove uputila je Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju krivičnu prijavu protiv NN lica, zbog krađe dva pištolja iz 19. vijeka. Šta znate o toj krađi?
PEJOVIĆ: Ja o tome ne znam ništa.
POBJEDA: Kako ne znate kada u dokumentaciji Narodnog muzeja postoji obavještenje o nestanku dvije kubure, zavedeno pod brojem 01-702, koje Vam je 11. aprila 2016. uputila rukovoditeljka Etnografskog muzeja Maja Dragićević-Roganović?
PEJOVIĆ: Da, ali su oni pričali priču da je to tamo negdje, da je to nemoguća misija da je to neko uzeo, da će se to pronaći, mora se pogledati, šta ja znam, nemam pojma...
POBJEDA: Zašto ste onda u emisiji „Načisto“ na Televiziji Vijesti u decembru prošle godine izjavili daVam nijedan kustos ni rukovodilac muzeja, za Vašeg mandata, nikada nije uputio nijednu prijavu o nestanku muzealija iz Narodnog muzeja?
PEJOVIĆ: Meni je rečeno da će oni to naći, da je to negdje sigurno tamo. Nijesam ih ja odnio kući, pojma nemam o čemu se tu radi. Ova mala (direktorica Etnografskog muzeja, nap. aut.) mi je rekla, sjećam se toga, ali da je to sigurno tamo, da je negdje pomjereno i da će oni to naći.
POBJEDA: Kako „tamo“ kad su Vam prijavili da pištolja nema?
PEJOVIĆ: Meni je rečeno tako, da je to bilo tamo i da je to sigurno negdje tu.
POBJEDA: Od momenta kada Vam je upravnica Etnografskog muzeja prijavila nestanak pištolja do Vašeg odlaska u penziju proteklo je više od godinu. Jeste li se tokom tog perioda interesovali šta se desilo sa pištoljima?
PEJOVIĆ: Jesam se interesovao, ali mi je rečeno da se mora raditi revizija, da bi se utvrdile činjenice. Revizije su rađene. Koliko ja znam, te kubure nijesu pripadale Etnografskom muzeju, već su pozajmljene iz Muzeja kralja Nikole. Nikad ništa niko nije radio, čovječe božji. To je problem.
Pobjeda
