Ono što Eminema čini tako posebnim u panteonu vrsnih repera jeste taj veliki, rušilački i nepomirljivi sukob sa samim sobom. Od neprihvatanja sopstvene slave, do krize identiteta i osjećaja neostvarenosti, pa od bijega u samoću, do priznanja da je željan pažnje drugih, Maršal Brus Meters Treći osuđen je da lomi sebe o zidove kontradikcija.
Otvorena kutija
Eminem je veliki jer kroz žestoku oluju sopstvene duše prolazi elegantno, štosno i duhovito, uvijek spreman da izvuče dobru foru iz rukava ludačke košulje.
Oštre su njegove žaoke okrenute prema drugima, ali najjače ubadaju onda kada ih usmjeri prema samom sebi. Taj bol je Maršalu potreban, da bi pandorina kutija njegovog uma nekako ostala zatvorena. Nikada do sada nije toliko temeljno lamentirao nad svojim mentalnim zdravljem kao na albumu „Revival“.
- Od svih sudski naloženih saslušanja ostala su mi samo ona sa psihijatrom –kaže Eminem u ključnom dijelu ploče „Revival“, sastavljene od čak 19 pjesama sa gusto nabijenim nezadovoljstvom samim sobom.
Loša formula
Eminem sa 45 godina jaše status rep titana i legende, ali ne može da se otrese potrebe za samodokazivanjem. Na devetom albumu opet pokušava da ponovi dobitnu formulu koja mu je donijela mnoge hitove na vrhovima top lista. Svjesno ili nesvijesno, Maršal Meters ne može da se otrese tereta nafurane veličine: veći dio albuma, koji traje beskrajnih 77 minuta, troši u potrazi za planetarnim hitom koji će ponovo zaludjeti milione fanova.
Najlošije momente na ploči podijelio je sa drugim velikim zvijezdama. Zbog toga je velika žurka kod Maršala vrlo brzo pretvorena u šareni vašar taštine. Album nepotrebno otvara pjesma „Walk on Water“ sa Bijons, umjesto da priču načne odlična „Believe“ – fenomenalna podloga za ključno bojište ploče, u kojoj Eminem prvi put izgovara jasno i glasno kako vjeruje da njegove rime ipak nešto vrijede, svih ovih godina.
Savršen finiš
Nepotrebne su i nafurane balade kao što je „River“ sa Edom Širanom ili „Tragic Endings“ sa Skajlar Grej, pa i moćna „Like Home“ sa Ališom Kiz, produkcijsko remek-djelo koje ipak nepotrebno odskače od tkanja albuma. Tako posložene, čine nepotrebnu zbrku iz koje se izdavaja jedva nekoliko pjesama sa jasnom namjerom, introspektivnom kritikom ili političkom konotacijom.
Finiš je ipak savršeno eminemovski. Pjesma „Castle“ je izvinjenje ćerki Hejli zbog svih momenata kada joj je tatu ukrao Slim Šejdi. U narednoj pjesmi „Arose“ oprašta se u bolničkom krevetu, bez šanse da se oporavi od predoziranja metadonom, u dubokoj tardemi koju nakratko prekidaju daleki glasovi medicinskih sestara. Do samog finiša i novog momenta opterećenosti veličinom, za vaskrsenje rep besmrtnika! Savršeno pretenciozno, blago iritantno, moćno i žestoko - u maniru najboljih dana omiljenog autsajdera iz Misurija.
Stojan STAMENIĆ
Ocjena: 64/100
FOTO: thestudentplaylist.com
