Ragnar sad negdje udara glavom o zidine Valhale. Džaba nesrećniku ispijanje piva iz rogova, pjesma Valkira i društvo bogova poslije rasula u koje se pretvorio nekada moćni vikinški svijet. Finale polusezone serije „Vikings“ bilo je nepojmljivo očajno. Toliko, da ste samo mogli da poželite da se Valhala otvori i proguta i vas i Vikinge. No, vi ste možda i zaslužili mjesto kraj Odina, junački gledajući „artsy-fartsy“ finale... Vikinzi sigurno nijesu patetičnim mlaćenjem na bojnom polju.
Umri, umri
Kako je samo lijepo počela epizoda: Halfdan stoji negdje u šumi i pjeva vikinšku pjesmu. S druge strane, iz daljine, priključuje mu se bratovljev glas. Halfdan i Harald pjevaju s osmijesima, iako znaju da će brzo ukrstiti mačeve. U tom simboličnom momentu jasna je sva tragedija bratoubilačkog rata.
Nažalost, prelijepu scenu smjenjuje Lagertin ko-zna-koji-mili-moji oproštaj sa Hegmundom. Nakon što spusti poljubac na njene usne, kraljica kaže: „Sad mogu da umrem.“ A umri, jadna ne bila. Umri, da počinemo od besmislene patetike i neuvjerljive romanse, ako je to ikako moguće.
Gledaoci koji su se nadali grandiozno orkestriranoj borbi ostali su iznevjereni. Okršaj Ajvarove i Lagertine vojske konstantno je prekidan flešbekovima i vizijama glavnih likova, valjda zbog toga što je režiser mislio da će tako pojačati emotivni naboj i simpatije gledalaca prema protagonistima. Kakav vic.
Rijetki su momenti koji su emotivno pojačani ovakvim pristupom. Zapravo, poslije Hvitserkovog i Ubeovog električnog susreta i nesuđenog bratoubistva, više nije bilo nijednog.
Ni kuče, ni mače
Lagerta, čija je snaga milion puta zasjenila sve muškarce u ovoj seriji, svedena je na sentimentalno, pokisnulo siroče, što nema ni kučeta i mačeta. Ajvar, koji je u jednom naučno-fantastičnom momentu uspio da hoda bez štaka, nije ničim doprinio pobjedi. Samo je stajao sa strane, kesereći se u pozadini, kao da je u tripu da je dobro skinuo sumanuti, džokerovski osmijeh Hita Ledžera.
Hirst nema opravdanje zbog zanemarivanja Ajvara u posljednjih nekoliko epizoda, pa neka sad trubi koliko hoće da će druga polovina pete sezone biti posvećena njegovom uzdizanju.
Ubiše Bjornu nevjestu, kami da mu je zadovijeka. Zamakoše i Gutruma, teško crnoj majci Torvi. Astrid kriknu rasporena, u Lagerte niče kosa bijela. Nestade i Halfdana, jadne oči naše te ga ne oplakaše – jer nema se što ridati za likom koji je eliminisan taman kad je dobio prostor da se razvije u petoj sezoni.
Odinu na istinu
Za to vrijeme, dok je poljanom prskala krv njihove braće, Magret je ćićnula u Kategatu, a Floki pokušao da objasni izabranom narodu na Islandu da krvna osveta nije previše korisna stvar. Ironično, budući da je Ubeova žena sada jedan od najmrznijih likova koji je ikada kročio u ovu seriju, morali ste da se ponadate da će ludača poživjeti dovoljno dugo. Zašto? Logično, da pošalje što više glupavih Vikinga Odinu na istinu.
O Flokijevom rukavcu priče ne vrijedi trošiti riječi. Priznajte da ste se ponadali da će zaista prinijeti sebe kao žrtvu bogovima zbog prolivanja nevine krvi. Konačno biste imali tu toliko potrebnu kap koja preliva čašu i tjera vas da obustavite gledanje serije u koju ste se kleli prije nekoliko godina.
Majkl Hirst treba ozbiljno da se zapita u kom pravcu vodi seriju u kojoj je naglo eliminisano nekoliko likova, a gledaoci su ostali ravnodušni. No, njemu to ne pada na pamet. Ne samo što misli da je sve okej u vezi sa storitelingom pete sezone, već u intervjuima pominje želju da režira spin-of. U seriji „Valhalla“ vratio bi u život sve mrtve protagoniste „Vikinga“. No, ko će orat puste njive, moj Ragnare... M. I.
FOTO: tvtime.com / ew.com / denofgeek.com / tvfanatic.com
