Svakakva čudesa se, kažu, dešavaju na dane svetaca, pa smo 27. januara na Savindan viđeli još jedno, domaće čudo: lideri Demokratskog fronta osmislili su kako da očas izmire bjelaše i zelenaše, partizane i četnike, pravolinijaše i golootočane...
Pomirenje je, ako je vjerovati kreatorima savindanske ,,Deklaracije o pomirenju u Crnoj Gori“, relativno jednostavna stvar. Preduslov je, kako piše u članu 2 Deklaracije, da se u građanskoj državi Crnoj Gori, u kojoj ne postoji ,,nacionalna većina“, braća Srbi i Crnogorci dogovore, da se formira pravoslavna većina i da se svi izmirimo. Prvo - pravoslavci.
Eto, za početak izmirenja poželjno bi bilo da se, recimo, uz spomenik na Lazinama - đe su četnici jula 1944. godine zvjerski mučili, a potom likvidirali 52 mlada momka i đevojke - postavi i bista njihovog dželata, četničkog komandanta Jakova Jovovića. ,,Jelena, Jelena, nećeš mi živa glave iznositi“, podučio je četnik Jakov Jovović dvadesettrogodišnju Jelenu Pavličić dok je, krvava od batina, izlazila sa jednog od brojnih saslušanja. Da je podsjeti kako je ranije, jednako bezdušno, njenog oca Savića poslao u smrt i da joj kaže da i nju čeka ista sudbina…
Ko zna, možda tvorci Deklaracije misle da bi pomirenje pravoslavaca moglo da dobije na zamahu ako bi se za tu priliku u Pljevljima, pored spomenika antifašistima, sagradilo neko spomen-obilježje koljaču Srpske pravoslavne crkve, popu Maci Vukojičiću, onom što je macolom razvaljivao lobanje partizanskih majki. I još da se zamoli Miša Janketić, kome je koljač Maca ubio majku, da se odrekne sjećanja i odrecituje neku prigodnu pjesmu o bratimljenju pravoslavaca...
Ili da se ipak djeluje, što se ono kaže, kroz institucije sistema? Na vlasti u Herceg Novom su i ljudi iz DF-a, pa neka predlože, kao simbol frontovske ideje o posthumnom miru četnika i partizana, da se Institutu ,,Dr Simo Milošević“ u Igalu dopuni ime. Da se, u ime savindanske deklaracije, nazove - ,,Dr Simo Milošević i četnici koji su ga zaklali“?
A u slavu zelenaša i bjelaša da se posred Nikšića naprave zajedničke biste komite Šćepana Mijuškovića i žandarma Milana Kalabića, kapetana kralja Aleksandra. Onog što je umorio pa poslije urinirao po mrtvom tijelu crnogorskog junaka za slobodu, pravo i čast Crne Gore!
Tako bi, u dosljednom sprovođenju teksta ,,Deklaracije o pomirenju u Crnoj Gori“, trebalo da izgleda pomirenje četnika i partizana, bjelaša i zelenaša, komita i žandarma...
I sve to uz pozivanje na ,,tradicionalnu njegoševsku Crnu Goru koja počiva na kosovskom zavjetu i poštovanju predaka“.
Kakvo perverzno krečenje istorije. I kakvo ruganje žrtvama, sa jedne i druge strane: nevine žrtve svih strana davno su pomirene u zemlji gdje im leže kosti. Zato frontovska ,,Deklaracija o pomirenju u Crnoj Gori“ predstavlja samo prizemni pokušaj revizije istorije.
Fašizam i antifašizam, ideologija krvi i tla naspram ideje slobode, nijesu tek neke ideološki suprotstavljene opcije, niti partije koje se mogu svađati, potom miriti ili koalirati. Nema mirenja ropstva i slobode, jedno isključuje drugo. Da je fašizam pobijedio, današnja Evropa i svijet bili bi jedan veliki logor Aušvic. Sloboda jeste trijumfovala i zato današnja Evropa i svijet slave Dan pobjede nad fašizmom. Možda bi, ipak, trebalo ostaviti neko zrnce nade, neku iskru vjere, da je primarni motiv kreatora ,,Deklaracije o pomirenju“ dobronamjeran i pošten.
Samo, znamo kuda dobre namjere mogu da odvedu. Ideje koje promoviše tekst Deklaracije ne znače potiranje podjela, već su gotov obrazac za razaranje građanskog društva u Crnoj Gori. Kako drugačije tumačiti zamisao da o tumačenju istorije i o budućnosti građanske države dominantno odlučuje – pravoslavna većina, da društveni dogovor (čitaj: konsenzus) o budućnosti crnogorskog društva treba da prvo tvore pravoslavni Srbi i Crnogorci?!
To je logika segregacije, stvaranje građana drugog reda. I nakon toga, ako bi pravoslavna većina usvojila Deklaraciju, promijenila Ustav, ostaje samo jedan put za one koji se ne priklone volji pravoslavne: da utihnu ili da se istrijebi ,,guba iz torine“ - svi muslimani, katolici, nepartijci, ateisti i agnostici svih nacija...
Tekst ,,Deklaracije o pomirenju“ više liči na nuđenje leks specijalisa za ukidanje temelja moderne Crne Gore. I ne izgleda kao vapaj za pomirenjem, već zahtjev za unisonošću. Ili, što bi rekao veliki Vito: ,,Na gradove udariće trava/ i zavesti svoju strahovladu,/ svi cvjetovi ostaće bez glava/ da bi bili sa travom u skladu“.
Pobjeda
