Ali, vjeruje da će se, kad-tad, Budućnost sa sopstvenim kadrom približiti i ponoviti uspjehe iz sezona kada su dva puta podizali trofej. Njena uloga u novoj koncepciji je teža, drugačija po svemu, jer je navikla ranijih sezona da nosi ulogu favorita.
Bolno odrastanje...
- Pojedinačno je svaka od ekipa u Ligi šampiona bolja od nas, ali neke nijesu bile ispred karakterom i srcem, što nas je odvelo do tri pobjede u ovom takmičenju. To je, za sada, jedini način da dođemo do bodova. Igrački još ne, ekipa je mlada, bez iskustva, neke prvi put igraju Ligu šampiona, a neke su bile u sistemu, ali nijesu mnogo igrale. Zbog toga je ovo bolno odrastanje, koje ćemo istrpjeti, kako bi u sljedećoj sezoni bili bolji. Za mene, kao igrača, je teško, jer sam neko ko voli da osvaja i voli uspjehe, a sa ovom ekipom, trenutno i realno ne možemo to da ostvarimo.
Ali, moja želja i razlog, pored toga što volim Budućnost, bila je da budem dio nove ekipe koja se gradi. Zbog toga sam i ostala. Teret koji nosi je ogroman. Ekipa joj vjeruje, vođa je, i uglavnom se najmanji kiks odražava u većoj mjeri na kompletnu igru. - To je realna situacija, ali tako smo odlučili da bude u ovoj sezoni. Moje je da probam, da izvlačim najbolje. Nekad bude fenomenalno, a onda dolazi pad koji se dešava skoro na svakoj utakmici u gostima. Sve zbog neiskustva. Dok to ne prebrodimo, nećemo uspjeti da igramo dobro u gostima. Istina, ne smiju da nam se dešavaju neke stvari, ali potrebno je vrije me da mladi igrač, ili igrači, shvate što ne smiju da rade da bi izbjegli padove.
20 i 27 godina
Budućnost je u gostima bez pobjede, a do glavne faze „plave“ su stigle sa učinkom od tri pobjede kod kuće. Nedavno, kod FTCa, sjajno napadačko prvo poluvrijeme nijesu uspjele da zadrže na nivou koji bi im omogućio ravnopravnu borbu sa favoritom. Padovi prate igru, a nestrpljenje vodi u seriju naivnih grešaka. - Ništa se ne dešava preko noći. Sa 20, ili danas sa 27 godina, nijesam slično razmišljala.
U sazrijevanju, vrijeme je važno. Zanimalo nas je kako, bez obzira na manjak iskustva i rutine, a do detalja su pripremljeni za odbrambeme zadatke, naivno padaju na „fore“ protivnika.
Protiv FTC-a, konkretno je španska reprezentativka Pena radila sve što želi. Izvlačila igrače, proigravala... - Sve su to žive stvari. Između sebe se poznajemo odlično, ali se, opet, dešavaju iste situacije.
Prođem ja iz kontakta, a prođu i mene, iako znam što će napadač u tom trenutku da uradi. Niko nije savršen, ne možemo u svakoj situaciji da odreagujemo bez greške. Neki igrači imaju mogućnost da bolje sve to prepoznaju, a neki na najbolji način ne osjete protivnika.
Tanja i Đina Malović nijesu do sada igrale ili osjetile Penu. Španjolka tokom utakmice nijednom nije okrenula na moju stranu ili me napala. Išla je oko mene, a napadala igrače koji je ne poznaju, a tako sam i ja u napadu radila. Kad god bih krenula na fintu „jedan na jedan“, prošla bih igrača, bez obzira što zna da to najviše radim ili volim da radim.
Domaći teren – život
Zadatak rukometašica Budućnosti u subotu je pobjeda protiv Turingera, i sa novim bodovima približili bi se četvrtfinalu. Cilj na početku sezone bio je plasman u glavnu fazu. ,,Plave“ i sa padovima i sistemom koji se u gostima još konkretno nije iskazao, mogu daleko. Prošle i pretprošle godine Budućnost je stizala do F4, a nije bila blizu trofeja.
- Poluvrijeme ovogodišnje mlade ekipe ne može se uporediti sa rukometom od prošle sezone, kada nijesmo imali tranziciju koju sada imamo. Prije svega, nikad ovoliko golova nijesmo uspjeli da postignemo do odmora. Nijesmo igrali čak ni odbranu kao što sada igramo. Poruka je jasna, mladi igrači su uspjeli u prvom dijelu sezone da urade neke stvari koje sa ozbiljnijim igračima nijesmo uradili prethodne dvije. I to daje nadu.
U situaciji smo da izborimo plasman u četvrtfinale, a znamo kako je bilo prošle godine sa mnogo boljom ekipom. Koliko boljom? Razlika u iskustvu je bila ogromna, a tek u igračkom dijelu! Milena ne bježi od činjenice da je naredni duel sa njemačkom ekipom možda i najvažniji.
- Kući ne smijemo da izgubimo, a domaći teren za nas je život. Moramo sve da uradimo kako bi se kroz narednu utakmicu podigli. Možemo da se nadamo napadačkoj igri iz prvog poluvremena u Mađarskoj, a ne smijemo ponoviti očajno izdanje iz drugog poluvremena. Moraćemo te stvari da ispravljamo. Poznato je da je Milena drugi dio prošlogodišnje sezone i fajnal-for preskočila zbog oporavka od teške operacije. U prvom dijelu ovogodišnje LŠ bila je, objektivno, na manjem nivou koji je kasnije, u decembru, pokazala na SP u Njemačkoj. Od nje se u nastavku očekuje da zadrži sličan nivo, možda i napravi iskorak više. A da li može?
- Iskreno, trenutno igram drugačije nego ranije. Nijesam više šuterski opredijeljena, niti mogu zbog ramena, a neko mora da razigrava ekipu. A ako to ne radi srednji bek, ne znam ko drugi može. Zadatak je da razigravam i na najbolji način iskoristim kvalitet saigračica. Tako da sa velikih daljina ne šutiram - teško je u ovakvoj situaciji dobaciti do gola. Ali, generalno smo počeli da igramo na način da stvaramo zicer situacije i da izbjegavamo šuteve sa devet metara. Ako pogledamo statistiku sa prethodnih EP, Lige šampiona, 80 odsto golova je postignuto iz prolaza, a manje šutevima sa devet metara. Mislim da nema potrebe ni mi da se time vodimo. Na taj način se ne osvajaju trofeji i ne pobjeđuje.
