Ako uživate u bitničkoj poeziji i cijenite Vilijama Barouza, Džeka Keruaka i Alena Ginzberga, sigurno mislite da je Kaleb Kar bio srećan dječak zbog toga što su čuveni bitnici često boravili u kući njegovog oca Lusijena. Međutim, Kaleb ne samo što se nije osjećao privilegovano zbog pristupa najužem krugu bit pjesnika, već se zarekao da zbog tih „glasnih, ometajućih pijanaca“ nikada neće postati pisac.
Ipak, poslije mnogo godina i još više uznemirujućih događaja, Kar je shvatio da je pisanje jedini način da se izbori sa traumama iz djetinjstva.
Izučavanje umova
Počeo je loše, očajnim romanom „Casing the Promised Land“ (1980), koji je toliko zamrzio, da je upozorio čitaoce na sajtu Amazona da ne smiju da je čitaju. Kasnije su uslijedili romani „The Alienist“ (1994) i „The Angel of Darkness“ (1997) koji su mu donijeli ugled vrsnog pisca mračnih detektivskih misterija.
Dvadeset četiri godine nakon objavljivanja Karovog romana, „The Alienist“ je konačno dočekao pet minuta na malim ekranima. Serija u produkciji TV TNT, kreatora Huseina Aminija i Džejkoba Verbrugena, smještena je u paket od deset epizoda. Danijel Bril igra naslovnu ulogu, doktora Lasla Krajzlera, briljantnog alijenistu, kako su u 19. vijeku nazivali psihijatre specijalizovane za pročuvanje osoba sa mentalnim bolestima.
Luk Evans glumi Džona Mora, ilustratora Njujork tajmsa i Krajzlerovog prijatelja koji mu pomaže da ovjekovječi monstruozna ubistva na njujorškim ulicama 1896. godine. Dakota Faning dobila je ulogu Sare Hauard, prve žene zaposlene u policiji punoj šovinista i jednog od najvećih poštovalaca Krajzlerovog rada.
Kolutanje očima
Sudbina uvezuje doktora, ilustratora i pripadnicu policije nakon što je otkriveno monstruozno ubistvo dječaka prostitutke odjevenog u žensku odjeću. Đorđo Santoreli nije samo ubijen, već je iskasapljen. Zločin na početku izgleda kao nasumični akt nasilja usmjeren ka homoseksualcima, ali Krajzler sumnja da ulicama Njujorka hara serijski ubica kanibal.
Kada se navedeni elementi iskombinuju sa mračnom atmosferom i zategnutom, neurotičnom muzikom, koja kao da je porođena iz glave poremećene osobe, „The Alienist“ zvuči kao kombinacija serija „Hannibal“, „Penny Dreadful“ i „Mindhunter“. No, sudeći po prvoj epizodi koja djeluje zanimljivo, ali ima previše recikliranih elemenata, „The Alienist“ jeste „Hannibal“ - ali za siromašne.
Najveći kiks serije je preuranjeno uvođenje ubice u priču. Odmah u pilot epizodi vidjeli smo svijet iz njegove perspektive, što ubija misteriju i nepredvidljivost serijala. Građenju napete atmosfere definitivno nije pomogao ni Krajzlerov „mračni“ monolog na kraju. Ako ste gledali filmove o doktoru Lektoru, seriju „Hannibal“ i/li Finčerov „Zodiac“, morali ste malo da zakolutate očima.
Komično olakšanje
S druge strane, Bril je briljirao u ulozi alijeniste već na početku. Njegova hemija sa Evansom je sasvim zadovoljavajuća, a dopadljiva je i uloga koju igra Faning. Glumica je vješto pokazala sa kakvim se problemima i emocijama suočava mlada, snažna žena koja pokušava da uspije u muškocentričnom svijetu, ne gubeći pritom ni trunku ženstvenosti. Gotovo da je ukrala prvi zalogaj ovog desetodjelnog oporog, ali i dalje obećavajućeg obroka.
Još jedan potencijalno zanimljiv začin je forenzički duo koji se priključio Krajzlerovom timu. Dva brata Jevreja dobili su svega nekoliko minuta u pilot epizodi, ali sasvim dovoljno da vidimo da njihovo prisustvo može da unese komično olakšanje u vrlo mračnu pripovijest. Da ne pričamo o tome koliko njihove metode mogu da budu zanimljive za gledanje, budući da serija prikazuje period kada od forenzike još nije postojalo ni „f“.
Na kraju, baš poput Kaleba Kara, kada su ga pitali da otkrije utiske nakon što je pogledao pilot epizodu, možemo samo da kažemo: „Ako uspije - onda super! Ako ne, onda... meh.“
Biljana MARTINIĆ
