Koliko crnogorskih građana živi u siromaštvu, prema podacima zvaničnih državnih organa, Pobjeda nije uspjela da sazna, jer su iz resora u čijoj je to nadležnosti – Ministarstvo rada i socijalnog staranja ostali uskraćeni za odgovore na pitanja.
Ono što je očigledno, ne samo prateći slučaj Bogavac, već prateći medije koji iz dana u dan izvještavaju o ljudima koji žive na ivici egzistencije, veliki je broj porodica i pojedinaca koji su u stanju socijalne potrebe. A što i koliko država može, iz Ministarstva nijesu bili voljni da komentarišu.
Utisak javnosti svakako je mučan – izgleda kao da su ove ,,ugrožene kategorije stanovništva ostavljene“ i prepuštene sebi da se, kako znaju i umiju, izbore sa nemaštinom. Dok neki drugi, koji se najmanje mogu svrstati u kategoriju siromašnih, zahvaljujući partijskim ili porodičnim vezama, čak i drva za ogrijev kupuju na račun države?!
Znači li sve ovo da sistem socijalne i dječije zaštite treba temeljno preispitati i izmijeniti, Pobjeda je pitala kancelariju ombudsmana (zaštitnika ljudskih prava i sloboda) odakle naglašavaju da on jeste usklađen sa međunarodnim zakonodavstvom i ostalim dokumentima, ali da to ne znači da nema prostora da se poboljša njegova primjena.
Zamjerka
Zamjenica ombudsmana Snežana Mijušković upozorava da sistem socijalnih usluga nije jednako dostupan za sve građane.
- On podrazumijeva, između ostalog, korišćenje narodne kuhinje, pomoći u kući, sa vjetodavno-terapijske usluge... Usluge koje imate u Podgorici, nažalost, nemate u ostalim djelovima Crne Gore. Ne mogu, na primjer, dovoljno dobro da koriste usluge stare osobe iz ruralnog područja kao one u gradu. Zato smo u izvještajima i preporukama ukazivali da je potrebno da se to promijeni - kazala je Mijušković.
Materijalna davanja su, s druge strane, prema njenim riječima, jednaka za sve građane i dobija ih svako ko ima pravo na to primanje. Problematično je, međutim, prema njenim riječima, što se korisnici ne trude dovoljno da napuste sistem socijalne zaštite, te zaboravljaju često da je to samo privremena pomoć.
Kalkulacije
- Neke vrijednosti unutar društva možda treba malo podizati, treba ih iznova izgraditi. Kad jednom uđete u sistem socijalne zaštite, idu kalkulacije: ,,Kad ne radim dobijam to, a da radim dobio bih samo to...“ Kada se novčana materijalna davanja pogledaju u iznosima na prvi pogled izgledaju da su mala, ali tu je i dječji dodatak, subvencije na struju, beneficije na udžbenike i ostalo i onda se da zaključiti da ona negdje dosegnu nivo minimalne zarade i to je u principu onda parališuće, odnosno nemotivišuće da vi tražite posao… - rekla je ona.
Zapošljenje je, ponavila je Mijušković, najveći motiv za napuštanje sistema socijalne zaštite.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
Foto: D. Malidžan
