Teniser Nenad Zimonjić (41) i njegova supruga Mina (43), vlasnica modne agencije “Tatoo”, pred sam kraj 2017. godine imali su divan razlog za sreću. Riječ je o organizaciji rođendanskog slavlja njihovih blizanaca, ćerke Lune i sina Leona, koji su u decembru napunili devet godina. Za tu priliku oni su odabrali jednu prijestoničku igraonicu, koja je enterijerom i inovativnošću ispunila kriterijume njihovih naslednika. Ipak, kako ponosni roditelji kroz smijeh ističu, neizostavne i najbitnije stavke slavlja bile su rođendanske torte, o kojima se u krugu porodice vijećalo mjesecima.
– Bilo im je to veoma važno. Luna je izabrala temu svoje omiljene serije “Descendant”, dok je Leon odlučio da njegova torta bude s motivima filma “Star Wars”. Uz podršku naše drage drugarice Tijane Radulović i njenog fantastičnog tima, njihove želje uspjeli smo da pretvorimo u stvarnost.
Jeste li im ispunili sve želje i za rođendanske poklone?
Mina: Dobili su sve čemu su se nadali, mada su veoma skromna deca. Na prvom mjestu bilo im je bitno da se svi dobro provedu i da njihovi drugari ponesu najbolje utiske nakon završetka žurke, dok su pokloni samo poslastica koja dolazi na kraju zabave. Kao i sva djeca, mnogo se raduju njihovom otvaranju i čitanju čestitki. Interesantno je da to rade vrlo strpljivo i trude se da sve upamte kako bi kasnije svima mogli iskreno da zahvale.
Sjećate li se još uvijek emocija koje ste doživjeli po njihovom rođenju?
Mina: Naravno, porađala sam se carskim rezom, ali sam sve vrijeme bila budna i bilo mi je fascinantno sve to da gledam. Prvo se rodio Leon, kome je doktor uzeo ručicu i počeo njom da mi maše. Svega se savršeno sjećam. Pamtim osjećaj očaja što ne mogu odmah da ih uzmem u ruke, ali i ljubomore što Ziki sve to može da učini prije mene.
Nenad: To su trenuci koji će zauvijek ostati kao najljepši u mom životu.
Roditeljima se najčešće čini da su, iako godine lete, njihova djeca uvijek mala. Kada pogledate otisak stopala koji su po rođenju dobili, postajete li svjesni da polako izrastaju u odrasle ljude?
Mina: Čini mi se kao da su se juče rodili, a već su nekako veliki. Žao nam je što vrijeme brzo prolazi i što tako brzo rastu. Zato se trudimo da maksimalno uživamo u svakom trenutku provedenom s njima.
Nenad: Napredak i promjene kod Lune i Leona primjetim posle svakog dužeg odsustva od kuće. Mjenjaju se nevjerovatnom brzinom, sazrijevaju i rastu. Često na putovanjima gledam njihove fotografije iz prethodnih godina i pomislim kako bih volio da njihovo djetinjstvo što duže traje.
Ponašate li se prema njima kao prema odraslim osobama ili su mama i tata uvijek tu da surovu realnost malo ublaže?
Mina: Trudimo se da s njima iskreno i otvoreno pričamo o svemu. Život ih neće maziti, tako da ni mi ne ublažavamo realnost, ali često nas iznenade svojom zrelošću i vjerujemo da mnogo više razumiju nego što mi to mislimo.
Leon voli tenis, dok Luna posjeduje mnogo talenata i još uvek je neopredjeljena.
Mina: Trudimo se da im omogućimo da probaju različite sportove i druge aktivnosti koje požele i na taj način im pomognemo da otkriju svoja interesovanja. Leon i dalje trenira tenis, ali je od septembra počeo da ide i na košarku, klajming i hip-hop, dok Luna pohađa časove klavira, latino plesa, hip-hopa i modernog plesa.
Na prvi pogled čini se da sin liči na tatu dok ćerka podseća na vas. Mina, da li je riječ samo o fizičkoj sličnosti ili primjećujete svoje osobine kod njih koje ih u toj mjeri dosta razlikuju?
Mina: Leon je više povukao na Zikija karakterom, sportista je duhom, dok je Luna na mene svestrana i kreativna. Što se tiče fizičkog izgleda, pomiješani su i imaju ponešto od oboje.
Oboje ste dosta profesionalno angažovani. Ko s njima radi zadatke, koga više slušaju?
Nenad: Ja sam stroži, ali oboje nas jednako slušaju. Mina je uglavnom zadužena za domaće zadatake, ali i ja pomažem kada sam tu. Još uvijek su mali da bi organizovali svoje obaveze, ali polako preuzimaju inicijativu i osamostaljuju se. Oboje su za sada odlični đaci.
Da li pored svih obaveza na poslovnom planu i oko djece vas dvoje imate vremena da se posvetite jedno drugom?
Mina: Trudimo se da malim gestovima stavimo jedno drugom do znanja koliko se volimo, ali kada smo u Beogradu, veoma je teško to postići. Razgovor je uvijek najbolji prijatelj za sve relacije, pa ga ne izostavljamo iz dnevne rutine. Sve nadoknadimo kada smo na putovanjima, pogotovo kada na njih odlazimo sami, bez djece.
Na koji način putovanja gode vašem braku?
Mina: Mnogo nam znače jer tada možemo da se posvetimo jedno drugom. To je odlično za brak. Odvojeni od dnevnih zaduženja i dece, uvidite da nemate nikakav problem u braku i da je sve isto kao i prije. Ljubav cveta, odmorite se, napunite baterije i naučite da imate daleko više razumjevanja i strpljenja jedno za drugo.
Pored svih tih divnih momenata, kažu da svaki par obavezno doživi i loše dane svog braka. Da li ste ih vi imali i kako ste ih prevazilazili?
Mina: Hvala bogu, pa rijetko imamo nesuglasica, ali i kada ih bude, riješavamo ih isključivo razgovorom i željom da takve momente prevaziđemo i ostavimo iza nas.
Nenad: Razgovor je uvijek najbolji saveznik. Kada volite i kada vam je mnogo stalo do te osobe, uvijek nađete rješenje da se što prije pomirite.
