Nakon višegodišnjeg zatišja upravo je Petar Lučić nagovijestio povratak auto-moto sporta u Budvu. U aprilu 1994. prvi put se pojavio na startnoj liniji, bilo je to na trci Kotor - Trojica, sa ,,jugom“ serijske proizvodnje.
Punih pet godina čekao je Petar da osjeti čari pobjede i da stane na pobjedničko postolje, a njegov mladalački san ostvario se na trci „Tara 99“. Petar je potom godinama obarao rekorde i ispisivao istoriju auto-moto sporta na jugoslovenskim prostorima, pogotovo u njegovoj Crnoj Gori.
Tri godine proglašavan je za najboljeg sportistu Budve, prvi put 2001, potom 2003. i 2005. godine. Za to laskavo priznanje preporučile su ga mnogobrojne pobjede i oboreni rekordi, kao i titule prvaka Jugoslavije, Crne Gore, pogotovo prestižnog međunarodnog takmičenja Kup Jadrana. Željan novih izazova, Petar je mijenjao klasu i automobile. Ne bez razloga mnogobrojni novinari prozvali su ga „letećim Budvaninom“, a njegove rezultate cijenili su mnogi.
O Petrovim pobjedama na istorijskoj lovćenskoj stazi, kao i čuvenoj beogradskoj stazi Ušće danima se pričalo i prepričavalo. Kada u auto-moto sportu na prostorima bivše Jugoslavije vozač osvoji zlatnu kacigu, onda može da kaže da je u tom sportu osvojio sve što se osvojiti može, a upravo to je pošlo za rukom Petru 2005. godine. Nakon izuzetnih uspjeha na jugoslovenskim prostorima, sa novim automobilom ,,honda civic tyre R grupa N“, nastavio je trku i borbe sa vremenima protivnicima na prestižnim evropskim stazama.
Kao učesnik, često i pobjednik Trka centralno-evropske zone, grupa E, do 2000 kubika, Petar je izborio mjesto i među najboljim evropskim automobilistima. Veliki majstor automobiliskih staza i brzina bio je posljednjih godina uspješan i na drugim stazama – onim sniježnim. Nažalost, prerano je završio život, kada ga je prekjuče zatrpala sniježna lavina na lokaciji Krivi Do na Bjelasici. Petar Lučić biće sahranjen danas na groblju Svinjišta kod Grbaljskog Manastira.
