– Po navici, praznike provodim s roditeljima, rođenim bratom, njegovom suprugom i djecom ali i mojom porodicom – Marijom, njenom ćerkom iz prvog braka Sofijom, a od ove godine i našim najmlađim članom, mezimicom Doroteom. Odmah nakon što oduvamo svjećice s mamine rođendanske torte uslijede dogovori oko božićne trpeze. Svako dobija zaduženje šta priprema od hrane i to sjutradan donese. Kasnije tog istog dana svi odlazimo u crkvu na ponoćnu liturgiju kako bismo učestvovali u paljenju badnjaka, svjesni da na taj način ugrijevamo ognjište gdje će se po simbolici obaviti rađanje Isusa Hrista – ponosno prepričava svoje praznične momente Marko i ističe da je dan Božića jednako poseban u domu njegove porodice.
– Svaki put kada dočekujemo Božić, ja se sjetim naše bake koja nas je budila sa čarapama punim poklona. Nažalost, to više ne radimo, ali taj dan rezervisan je za razne porodične događaje, poput lomljenja česnice, pronalaženje banke u njoj, kao i za bogatu trpezu u kojoj svi zajedno uživamo. Ove godine na trpezarijskom stolu našla se ukusna jagnjetina, ali s obzirom na post iza nas, moram da kažem da niko nije imao spektakularno velik apetit. Svakako, hrana u tim momentima i nije toliko važna, najbitnije je druženje i energija među članovima porodice koja je neobjašnjiva.
Po njegovom mišljenju, to je jedinstvena prilika da čitava familija bude na okupu, da se zajedno smiju, raduju i da međusobno podijele sva ona lijepa, ali i manje lijepa osjećanja koja ih tište i ne daju im sna. Pred sam kraj večeri sumiraju se utisci od prethodne godine i otkrivaju individualni snovi čija se ostvarenja očekuju u narednom periodu.
– U novoj godini priželjkujem da objavim još jedan singl, jednako dobar kao “Kad pijem sam”, koji sam promovisao 26. decembra. Zatim, da svi budemo zdravi, ali najviše bih volio da mi Marija podari još dece. Znate kako se kaže: “Traži i dobićeš”. Moje je da želim, a kako će biti, to nek Bog odluči. Dvadeset godina mi nije dao potomke, ako je suđeno da ih nemam više i to je u redu, ali smatram da je smisao svakog braka umnožavanje. Volio bih da nam u narednom periodu lonac u kojem kuvamo ručak bude što veći, da dobijemo bar još troje mališana, koji će razdragano trčati po kući, sve rasturati i flekati. Drago mi je što u toj svojoj želji nisam usamljen i što i moja supruga ima iste snove, sada je samo do Boga, ali i da mi radimo na tome – kroz osmijeh otkriva svoje želje Bulat i ne krije da u novoj godini očekuje i malo porodičnog ali i medijskog mira, kojim se tokom proteklog perioda nije mogao pohvaliti.
– Iza nas je burna godina, koliko je bila dobra, toliko je bila i loša. Rođenjem naše Dorotee početkom februara doživjeli smo najveći blagoslov i radost, ali i momente najveće strepnje da li će sa kilogram i sto pedeset grama uspjeti da preživi noć. Dok nam se dijete na naše oči borilo za život, uslijedili su ružni novinski naslovi koji su pretili da ugroze naš brak. Ali to nije bio kraj. Kada su dotične osobe uvidjele da smo moja porodica i ja jači nego ikada, odlučili su da nam unište imovinu, pa su nam zapalili automobil. Rekao sam, ako će za svako dijete da mi zapale po jedan auto, neka to i učine, samo što više djece da imam. Ali sve je to manje važno. Riječ je zapravo o tome kako ko doživljava probleme i kako to utiče na njegovo psihičko i fizičko stanje. Moja supruga je nježne i krhke prirode te je nakon svih tih trauma oko djeteta i medijske pompe, nažalost, dobila visok krvni pritisak i ozbiljnu terapiju – iskren je pjevač.
Praznična euforija i hrišćanska porodična atmosfera navode ga da razmišlja u pozitivnom smeru, ne osvrćući se za sobom. U novu godinu ulazi poletan s puno planova i snova. Prva, a svakako najbitnija želja mu je da početkom februara proslavi ćerkin prvi rođendan, a da se odmah nakon toga s porodicom zaputi u toplije krajeve na jedan kraći odmor.
– Tokom januara ide prvo Sofijin rođendan, a zatim Dorotein narednog mjeseca. Za tu priliku planiram da napravim veliku, lijepu žurku za prijatelje i rodbinu, gdje ću moći da proslavim ono što prošle godine nikako nisam mogao. Kada je ćerka došla na svijet, u mojoj glavi miješala su se razna osećanja. Zvao sam ljude da ih počastim, smijao se i pjevao, a istovremeno sam bio skrhan jer nisam znao da li će moja beba preživjeti. Za prvi rođendan nemam razloga da brinem i radovaću se svim srcem. Planiram da dam sebi oduška i napijem se – kaže Marko dok radosno ističe da će slavlje biti u čast zdravlja njegove naslednice koja je najteže trenutke preživjela i više nema nikakvih ozbiljnih smetnji te laganim koracima sustiže svoju generaciju.
