Sa čaršavom preko lica, nijemu i stisnutu uz drhtava koljena, majka Ajlin našla je Dolores O'Riordan u pritvorskoj jedinici aerodroma Šenon u Dablinu prije tri godine. Zagrljaji i riječi nijesu dopirali do vokalistkinje benda The Cranberries. Toliko o njenoj „neočekivanoj smrti“... Već tada je Dolores umirala i opraštala se od ovog svijeta.
Buntovna bajka
„Dolor“ je španska riječ koja označava bol i mučeništvo neraskidivo vezane za tugu, melanholiju i neprilagođenost svijetu. U Irskoj takva patnja nosi oreol posebnog dostojanstva i otmenosti, a vezana je za Bogorodicu (La Virgen Maria de los Dolores).
Godine 1989. kada je Dolores O'Riordan imala 18, našla se na audiciji benda The Cranberries u rodnom Limeriku. Nije imala ni trunku šminke na licu jer joj to nije dozvoljavala majka. Kao prećutni znak da je primljena, od gitariste Majka Hogana dobila je martinke. Godinama kasnije pričala je kako ih nikada ranije nije vidjela izbliza.
Četvrt vijeka kasnije njen život bio je nalik bajci. Dolores O'Riordan bila je buntovnica koja ipak nikad nije odstupila od strogog vaspitanja i katoličkih ubjeđenja. Senzacija čiji su se hitovi već do sredine devedesetih brojali prstima dvije ruke. Muzičarka toliko bitna, da je dvije sedmice nakon antiratnog hita „Zombie“ Irska Republikanska Armija prestala sa terorističkim djelovanjem! I tu nije kraj. Dolores je bila majka dvoje djece, u savršenom braku sa producentom benda Duran Duran, sa kojim je brižno čuvala privatnost na pastoralnim imanjima u Irskoj i Kanadi.
Eho sa litica
Dolores je mogla i morala sve, ali velika životna priča bila je nevažna naspram momenta kada postanete svjesni njenog prisustva na bini. Tako kontradiktorna: dok sijeva iz kumulonimbusa pod obrvama, ponizno moleći odlazeću ljubav da se vrati. Ili dok sićušnim ramenima gospodari za dva broja većom gitarom. Nježna i ranjiva, a strašna i okrutna u isti mah.
The Cranberries je jedan od bendova čije melodije nepogrješivo znate, ali ne i tekstove. No, riječi i nijesu toliko bitne – dovoljno je da se jedan prapotopski, vilinski eho obruši sa visokih irskih litica, pa da gitare opale gorku paljbu, za rane krvave od šumskih brusnica (eng. cranberries).
Zbog glasa, koji je sanjivost i uzvišenost američkog drim popa uspio da veže za nevini, naivni, „evrovizijski“ irski rok, pred Dolores je jednom klečao i Pavaroti. I upravo u njenom glasu bila je „dolor“, vanvremenska i plemenita patnja, sve ono sa čime se borila, izmaštanim svijetom iz bajke irske sirotice.
Ispuštene uzde
Prije tri godine, Dolores je prošla kroz razvod. Velika bajka o savršenoj porodici prosula se poput nadiruće magle koja svakog novembra proždire Limerik. Proljeća za irsku vilu više nije bilo - osjetilo se to u nizu nezainteresovanih i mlakih nastupa. Prošlogodišnje priznanje da se bori sa bipolarnim poremećajem i da su joj uzde života izmakle iz ruku, samo je upotpunilo ovu mučnu sliku.
Dolores je doživjela da postane tragična junakinja svojih najvećih hitova o ostavljenoj ženi, kao što su „Linger“ i „Promises“. Ipak, sada je jasno da je „Ode To My Family“ njena ključna pjesma - suočavanje sa realnim svijetom, sobom i nesposobnošću da se ostvare snovi.
Dolores O'Riordan znala je da samo jednim „du du du du“ na početku pjesme „Ode To My Family“ obuhvati svu tugu skupljenu na rascjepu dva svijeta, bajkovitog i realnog, koje nije uspjela da sastavi - ali i da ispjeva savršenu uspavanku. Valja se nadati da se upravo takvom molitvom oprostila od ovog svijeta i ugrabila ka onoj bajci, gdje joj je vječno mjesto.
S. STAMENIĆ
FOTO: pinterest.com
