Piše:
Vladimir Maraš
Tokom ove godine crnogorska muzička scena mogla bi da pokaže neko drugo, da ne kažem, pravo lice. Zbog čega su oni najbolji izvođači, kompozitori, tekstopisci, na marginama medijskog interesovanja? Uzroka je više.
Jedan od njih, moguće i glavni, jeste činjenica da Crna Gora nema tržište koje može da motiviše izdavače za ulaganje u muzički biznis. Zbog toga nije nelogično to što pop muzika, koja treba da bude najkomercijalniji izraz muzičke vidljivosti, formalno ne postoji.
Kako smo izloženi kulturološkom uticaju mnogih pogubnih medija, u kojima su potrebe društva svedene na folk i pop/folk, ne čudi što je većina, koja se informiše sa takvih frekvencija, „tiho“ progutala mamac i više nema nikakvih kriterijuma, da ne kažem „moš im uvalit što ti je volja, oni će to da prihvate kao aktuelno ili ispravno“.O nivou kritičke svijesti i promišljanja da ne govorimo. Što reče jedan moj prijatelj na Tviteru: „Nekada smo imali samo institucije Pink Panter i Pink flojd. Sada je ta slika značajno drugačija“. Saglasan, potpuno.
Drugi razlog je činjenica da crnogorski pop izvođači žive u Crnoj Gori i moraju da zarađuju neku crkavicu kako bi došli u situaciju da ugrabe popust za redovne platiše u EPCG. Stoga je „tezga“ jedini izbor. Ne pita te niko ni za penziju ni za socijalno. Imaš privatnike, snalazi se.
*****
Dok god država ne počne da razmišlja o ovim ljudima, kojih nije malo, imaćemo muzičke umjetnike na nivou socijalnih slučajeva. I onda očekujemo od nekog od njih da bude kreativan, rasterećen i oran da doprinosi ustanovljavanju crnogorskog kulturološkog identiteta? E neće da može.
Odgovorno tvrdim da se od pop muzike u Crnoj Gori ne može živjeti, ako ne radite u kafani i ne derete isti repertoar iz dana u dan, za 30 do 50 eura nadnice. Da, nadnice - ne dnevnice.
Imate pun biro fakultetski obrazovanih muzičara koji nemaju nadu. Imate pune kafane talentovanih, ali i onih drugih izvođača kojima je jedina nada da će ih zdravlje poslužiti dovoljno dugo da mogu nešto u životu da stvore od keša koji im gazde daju, najčešće na ruke.
I onda se čudimo što oni koji vjeruju u sebe, najbolji među nama, idu u druge centre, većinom u Beograd. Znam ih makar pet koji su krenuli trbuhom za kruhom, ali ne samo zbog toga, već željni nekog drugog sistema vrijednosti, s vjerom u sebe, i tržišta koje daje nadu i pruža šansu da se kvalitetom izborite za svoje mjesto pod suncem muzičke scene. Daleko od toga da su otišli u neki uređen sistem, ali su makar pošli na konkurentnije i veće tržište. Ako nađu svoje mjesto, siguran sam da se neće vratiti u Crnu Goru.
*****
Naša država vapi za zaokruživanjem sopstvenog kulturološkog identiteta, ali neće uraditi ništa da se stvari promijene. Onog trena kad Crnu Goru počne da brine poguban uticaj Zadruge, Parova i ostalih gadluka i kada se u skladu sa tim počnu donositi neke korisne odluke, možemo reći da se propadanje zaustavilo.
Onda RTCG kao javni servis treba da počne da brine o ovim stvarima. Kao nekada veliki PGP RTS, tako se nadam da će ubrzo neki PGP RTCG početi da se bavi pop/mejnstrim kulturom, alternativnom scenom, pa čak i narodnom baštinom, u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se sačuvala stara, ali i motivisala nova crnogorska muzička kreativnost.
Samo tako možemo da počnemo sa stvaranjem neophodnog nukleusa buduće muzičke kulture našeg naroda. U suprotnom, tavorićemo, ješćemo sami sebe i nećemo biti svjesni šansi koje smo propustili.
Jasno je da smo društvo koje svakodnevno robuje raznim glupostima. Naravno, običan čovjek ne vidi šumu od drveta. Intelektualna manjina se samosvela na problematične kulturološke potrebe većine, pa vam onda kažu ko je najgledaniji ili najslušaniji dok vam se utrobice lagano prevrću, a zadovoljni su samo vlasnici tih medija.
Dok mi ne nazovemo stvari pravim imenom, neće biti sreće. Proći će još malo vode do tog momenta, ali to su nužne civilizacijske promjene. Nezaustavljive. Ne zavise niti od jednog pojedinca, već su pojavljuju stihijski, kao društvena potreba kolektiviteta za starim, dobrim vrijednostima, pretočenim u novo, moderno ruho u kom su povjerenje i kvalitet programa važniji od proste finansijske računice koju ste uložili u kopanje dubokog dna narodu kome i sami pripadate - zarad profita.
