On je danas, na okruglom stolu „Socijalni dijalog u Vojsci sa aspekta implementacije evropskih vrijednosti, preporuka i iskustava“, koji su organizovali Evropska organizacija vojnih udruženja i sindikata (EUROMIL), Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) i SOVCG,podsjetio da je ta sindikalna organizacija, od osnivanja 2010.godine, prošla kroz tri faze, koje su kako je pojasnio, prepoznate po tri ministra odbrane.
„Prva faza je naša pojava na sindikalnoj sceni Crne Gore i pokušaj socijalnog dijaloga koji je u startu naišao na brojne probleme i otpore. Taj period karakterišu veoma važna dva momenta –naša integracija uUSSCG i Evropsku organizaciju vojnih udruženja i sindikata“, naveo je Čobeljić.
Prema njegovim riječima, nakon toga je uslijedila faza u kojoj nijesu mogli uspostaviti socijalni dijalog sa tadašnjim ministrom, a nakon njega je došla na čelo Ministarstva ministarka Milica Pejanović Đurišić.
„Taj period karakteriše period razvoja socijalnog dijaloga. U tom vremenskom prostoru uspjeli smo da zaposlimo i da približimo važnost sindikalizma i da izmjenimo i dopunimo Zakon o vojsci. Pred ministarkin odlazak, uspjeli smo da povećamo zarade u vojsci“, kazao je Čobeljić.
Promjenom na čelu ministarstva, kako je ocijenio, Sindikat je došao u tešku fazu socijalnog dijaloga.
„Taj socijalni dijalog se urušavao i danas smo na jako niskom nivou socijalnog dijaloga, odnosno njega praktično nema.Socijalni dijalog mora biti vrijednost koja neće zavisiti od toga da li će na mjestu ministra biti ova ili ona osoba. To je vrijednost koju mi, koji se bavimo sindikalizmom, moramo da kroz zakone i sve ostalo, njegujemo i da branimo, štitimo i uspostavljamo takve mehanizme da se oni ne mogu baš tako urušavati“, poručio je Čobeljić.
On je kazao da je treća faza počela izostankom dijaloga o problemima sa kojima se bave.
„Kada izostaje socijalni dijalog, onda se ponor između socijalnih partnera produbljuje, jer se onda koriste drugi mehanizmi kao što su javno iznošenje problema. Nedostatak socijalnog dijaloga stvara još veći problem. To je nešto što se desilo kod nas i danas se suočavamo sa tim.Nedostatak socijalnog dijaloga prate drastični oblici diskriminacije sindikata“, rekao je Čobeljić.
Penzionisani general, Blagoje Grahovac, smatra da je vojska institucija koja među prvima osjeti„nevolju rđave vlasti ili rđavog sistema“.
On je kazao da postoje dva principa EU i NATO-a kada neko aplicira za članstvo, među kojima su, kako je pojasnio, postojanje vojske i odbrane kao održivog sistema i dva odsto izdvajanje od GDP-a.
„Ako je dva odsto GDP-a za sistem vojske i odbrane, to je aproksimativno tri milijarde eura GDP-a, dva odsto, to je 61. Vojska da bi bila stabilan i održiv sistem, treba da izdvoji 40 odsto za personal, 30 odsto za obuke i školovanje, 20 odsto za naoružanje i vojnu opremu i deset odsto za ostale materijalne troškove“, naveo je Grahovac.
On je pojasnio da je 40 odsto za personal standard, ali da se državama koje su u tranziciji toleriše i 50 odsto za personal.
„To u Crnoj Gori iznosi 30 miliona eura godišnje za personal. To znači da je 18 miliona je neto, a to opet znači 1,5 miliona eura se može mjesečno personalu podijeliti“, rekao je Grahovac.
Kako je ukazao, s obzirom da vojni poziv nije trajan, nego na određeno vrijeme, podrazumijeva se da vojnik može obezbijediti primanja i sigurnu egzistenciju sebe i svoje porodice.
„Pošto je vojni poziv, poziv na određeno vrijeme, prosječna plata u stabilnim državama je tri prosječne plate u državi. No, u mnogim državama koje to nisu u stanju je dvije prosječne plate. Ako je prosječna plata u Crnoj Gori oko 500 eura, onda je to oko hiljadu eura mjesečno prosječna plata u vojsci“, kazao je Grahovac.
Prema njegovim riječima, na osnovu ovih brojki, u Crnoj Gori je moguće imati 1,5 hiljada vojnika i personala u upravnom aparatu Ministarstva.
„U Crnoj Gori smo počeli sa 3,5 hiljada vojnika plus ministarstva. Sad je 1,8 hiljada brojno stanje u vojsci plus oko 300 aparat. To je neodrživ sistema sa ekonomsko-finansijskog aspekta. Imamo sistemski problem“, upozorio je Grahovac.
Predsjednik EUROMIL-a Emmanuel Jacob kazao je da, u vojnom sindikalizmu, zbog specifičnosti profesijei vojnih zadataka koje imaju zaposleni, često, kako je naveo, sindikati pokušavaju ne samo da odbrane pojedine i zaposlene,„već i instituciju kao cjelinu“.„Zato što oni znaju da su tu u pitanju posebni zadaci“.
On smatra da ne pravi određenu razliku da li se radi o sindikatu ili udruženju, već je, kako je ocijenio, bitan rezulat koji te organizacije mogu da postignu.
Jakob je poručio da je potreban socijalni dijalog sa ravnopravnim partnerima koji će, kako je naveo, da zastupaju vojna lica i zaposlene u vojsci.
Generalni sekretar USSCG, Srđa Keković kazao je da je socijalni dijalog findament svakog razvijenog i prosperitetnog društva, i fundament na kome, kako je naveo, počiva evropska zajednica kojoj mi težimo.
„Međutim, za kvalitetan interesni socijalni dijalog potrebno je da se ispuni više preduslova, ali oni koji su najvažniji jesu da se socijalni partneri međusobno uvažavaju, tj. da budu ravnopravni u tim međusobnim odnosima. Posebno je važno da između socijalnih partnera postoji spremnost da se saslušaju i da dijalog vode na bazi argumenata“, naveo je Keković.
