Trebalo je, bez sumnje, tragati za dokumentima i pratiti brojne transformacije institucije unazad pet decenija, pogotovo zbog činjenice da je projektom „Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore“ u Muzejima i galerijama utvrđen manjak od 743 predmeta. Gubici su konstatovani u okviru praistorijske, etnografske i prirodnjačke zbirke, a utvrđen je nestanak i jednog metalnog krsta.
Direktor Muzeja i galerija Sead Đokaj u septembru 2016. piše Upravi za zaštitu kulturnih dobara da identifikacija praistorijske zbirke nije moguća, jer kao takva ne postoji više od 40 godina. - Reorganizacijom institucije (Zavičajnog muzeja) i osnivanjem novih, kao što je Arheološka zbirka i Prirodnjački muzej, preuzima se iz Zavičajnog muzeja fond muzealija koji se odnosi na praistorijski period – ističe Đokaj.
On napominje da su u periodu od 1956. do 1958. vršena arheološka istraživanja u zetskom selu Gostilju, kada je otkriven veliki broj grobnih priloga iz perioda od IV do I vijeka nove ere. Arheološka istraživanja, kaže, izvršena su i 1959. godine u Momišićima, kada je takođe otkriven značajan broj predmeta.
- Moguće da je pronađeni materijal sa nevedenih lokaliteta registrovan kao kulturno dobro „Praistorijska zbirka“, iako oni pripadaju periodu helenizma. Sad se taj materijal čuva u fondu Arheološke zbirke Muzeja i galerija Podgorice – naglašava Đokaj.
Prirodnjačka zbirka, navodi Đokaj, sadržala je primjerke raznih prirodnih rijetkosti sakupljenih sa ovih prostora. Postojala je čak i kao samostalna ustanova, prije formiranja i registrovanja Zavoda za zaštitu prirode (1961). Ukinuta je 1963. godine, a zbirku i sve poslove i zadatke ukinute ustanove preuzeo je Zavod za zaštitu prirode.
- Nadalje, o ovoj zbirci kao cjelini nema dokumentovanih podataka. Po usmenim saznanjima, kolekcija je bila smještana u depou nove zgrade Zavoda, gdje je kontinuirano propadala – ističe Đokaj i dodaje da je dostupna dokumentacija pokazala da 1969. nije ostao ni jedan primjerak ovog kulturnog dobra.
U vrijeme stavljanja pod zaštitu, prema riječima Đokaja, kolekcija raznih prirodnih rijetkosti sastojala se od 58 primjeraka. Imala je materijal koji predstavlja neke vidove žive prirode (zoološki). - Nema preciznih podataka o vrsti primjeraka ove kolekcije, zbog nedostatka validne dokumentacije. Po usmenim izvorima, zbirku su činili samo mokri preparati – ističe Đokaj.
Đokaj je Upravi za zaštitu kulturnih dobara priložio i informacije koje je dobio od direktora Prirodnjačkog muzeja Ondreja Vizija i bivšeg preparatora Zavoda za zaštitu prirode Mira Miličkovića. Oni su potvrdili navedene podatke o selidbama i sudbini zbirke od kraja šezdesetih do početka devedesetih godina prošlog vijeka. Zbirku je 1995. godine preuzeo Prirodnjački muzej (kada je i osnovan), gdje se i danas nalazi kao dio nesvakidašnjih zbirki prepariranih ptica, riba, biljnih i životinjskih vrsta, kao i geološkog materijala.
- U odnosu na vrijeme upisa u Registar kulturnih dobara, Prirodnjačka zbirka je u potpunosti devastirana. Od ukupno 58 registrovanih prirodnih rijetkosti, danas ne postoji ni jedan sačuvani primjerak mokrog preparata. Prirodan proces starenja materijala i neodgovarajući tretman, doveli su do fizičkog uništenja svih preparata koji su se organski raspali – kazao je Đokaj i stoga predložio Upravi za zaštitu kulturnih dobara brisanje Prirodnjačke zbirke iz Registra pokretnih kulturnih dobara.
Što se tiče nedostajućeg metalnog krsta, Đokaj je naveo da „identifikacija ovog predmeta nije moguća budući da nema konkretnih podataka koji se odnose na fizički opis i vrijeme nastanka predmeta.“
Pobjeda
