Region

Lament nad Alekovom suzom

Samo što nije kanula. A možda i bi, da se „spontano“ nije digla odbrana čuvara Njegove misli i djela, da ga odbrane od mitropolita SPC Amfilohija Radovića. Odsudnoj i „spontanoj“  odbrani Predsjednika bratske Srbije, pridružiše se i zvaničnici crnogorske države.
 Lament nad Alekovom suzom
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Mihailo TERZIĆ

Kao da su znali da je Suza voljenom Vođi krenula, ili da će krenuti, pa požuriše da je na vrijeme zaustave da ne ostavi trag na bezgrešnom Licu.

Nije šala kada visoki zvaničnik SPC bi prinuđen da se umiješa u dnevno politička pitanja i javno posumnja da će politika predsjednika Srbije možda izdati Kosovo.

Najskuplju srpsku riječ?

I osuše usredsređenu paljbu na jadnog Rista kome se „omače“ da se lati politike.

Ovo odbranaško miletisanje otkriva, sa jedne strane, svu golotinju politike Republike Srbije i sa druge, podanički habitus dijela crnogorske političke nomenklature. Ovi prvi, po onoj anegdoti; da se po selu mirucka sve dok ne umrije popadija, a kada ona umrije pop veli „šta je ovo sve pomrije“.

Dok se Amfilohije, sve vrijeme, bavio dnevno političkim aktivnostima u CG, vrijeđao, osuđivao i proklinjao sve napredno i samobitno crnogorsko, srpsko rukovodstvo je seirilo i likovalo, prećutno  ili javno odobravalo.A kada se isprovocira Alekova suza: kerberi, seizi, stručnjaci, laici, karijeristi... osuše paljbu na sirotog Rista.

A crnogorski aktuelni čelnici su se, više od dvije decenije, iskazivali lažnu superiornost da su kao  u inat Amfilohijevim klevetama, raskolima, zavađama, nezakonitostima krivotvorenjima, ostajali; nijemi,dremljivi, anemični i neefikasni. Kao da su primili anastetik da ne osjećaju zagađenost u sopstvenom biću a osjećaju zagađenost  čak u najavi, kod drugog.

terzicA šta ako je politička dalekovidost crnogorskih aktuelnih prvaka veoma lucidna i racionalna, pa ih je eventualno „izdajstvo Kosova“  više uplašilo od odsudne odbrane Kosova. Možda su bolje protumačili aktuelnu geo-političku dinamiku interesa na zapadnom Balkanu od nas običnih smrtnika.

Možda su povezali izjave Dačića da vojno politička situacija u regionu nije završena,da najave PVO sistema i avijacije u vojsci Srbije nešto znače,da Deklaracije o „odbrani nacionalne geografije Srba“ nešto znači,da jačanje osovine Beograd i Banja Luka  ima geo-strategijski smisao? Da pokušaj državnog udara u Crnoj Gori ima značaj inicijalne kapisle za provjeru stanja odnosa snaga za neka nova geo- politička prestrojavanja?

A šta ako je za cijenu „izdaje“ Kosova korvertirana cijena slobodne i nezavisne Crne Gore!?

Onda je opravdano spriječiti da Alekova suza ne kane?

Aferim, ako je tako!

A nije nebitna i jedna statistička stalnost iz prošlog vijeka. U prosjeku svakih dvadeset godina Srbi su vodili jedan rat. Prošlo je dvadeset godina, stasale su nove generacije. Nadam se, ne za pogibije i stradanja. A mnogi mladi instiktivno napušataju ove „uklete“ prostore. No nije kriv prostor.

Geneza Zla počinje u glavama patokratskih likova na vlasti.

Zar su one važnije od života mladih generacija?

 

Portal Analitika