Duga crna kosa, brada, brojne tetovaže u kombinaciji s ekstravagantnim haljinama i štiklama donijele su mu poređenja s Končitom, međutim, Božo nije takav "nikao" na sceni. Kao i muzički, i svoj scenski izraz gradio je postepeno.
Božo Vrećo je rođen 1983. godine u Foči, odrastao je sa majkom i dve starije sestre, a otac mu je preminuo kada je imao pet godina. Od majke slikarke je i naslijedio talenat za umjetnost. Nikad nije išao na časove pjevanja, niti je učio da svira instrumente, ali je imao taj fantastičan glas koji je sam razvijao.
Kako je kasnije priznao, odrastao je sa mnogo emocionalnih ožiljaka i neprihvatanja u provincijskoj sredini, pa je sa 27 godina svoj izraz prepoznao u sevdalinkama jer se poistovjetio sa njihovim junacima koji bi zbog ljubavi pretrpjeli sva stradanja.
Sa basistom Edvinom Hadžićem i gitaristom Dinom Šutalom je osnovao ansambl Halka, što na staroindijskom jeziku označava dobrodošlicu svjetlosti.
Kao frontmen sastava Halka, bar u početku, Vrećo nije toliko insistirao na scenskom autfitu, nastupao je u jednostavnoj odjeći, nije se šminkao, nije furao dugu kosu niti bradu... Ti snimci su danas rijetki na kojima možemo da vidimo kako njegovo lice zaista izgleda i vjerujemo da će iznenaditi mnoge fanove.
Nakon dva albuma koja je objavio s Halkom, koja su mu donijela prepoznatljivost u regionu, Vrećo je snimio solo album „Moj sevdah“ koji spada u a-kapela sevdah i utvrdio reputaciju najboljeg interpretatora, ali i autora sevdalinki današnjice, a prošle godine i izuzetno uspješan album "Pandora".
