Da li je mitropolit Amfilohije izložen žestokoj kritici samo zato što je pomenuo riječ izdaja kada je rješenje kosovskog problema u pitanju, a ta riječ se odnosi na predsjednika Srbije, i šta znači biti izdajnik ako izdajom rješavate decenijski problem Srbije i Kosova?
Za Pobjedu na ovu temu govore pisac Filip David, istoričar Bojan Dimitrijević i analitičar Boško Jakšić.
Što znači izdajnik
- Na ovim našim prostorima olako se upotrebljavaju riječi izdajnik i strani plaćenik. To su riječi koje su izgubile svoja stvarna značenja, svoj stvarni sadržaj, ostala je samo prazna ljuštura - objašnjava pisac Filip David odgovarajući na naše pitanje.
On ocjenjuje da je dogovor sa kosovskim Albancima jedini mogući put da se na pravi način sačuvaju preostali Srbi na Kosovu, omogući povratak i zaštita srpskih svetinja i srpske imovine, a istovremeno i pruži primjer kako se i najteži sporovi mogu rješavati za dobro svih pružajući ruku saradnje i dobrosusjedskih odnosa.
- Nerješavanje ili odlaganje rješavanja kosovskog pitanja uvlači Srbiju za dugo vrijeme u opasnu zonu novih nasilja i novih sukoba. Srpski političari u posljednjih dvadesetak godina propuštali su prilike za pravičnim, pravovremenim i miroljubivim rješenjima sukoba, a na kraju su, što je opštepoznato, morali da prihvate ona lošija pa i ponižavajuća - smatra David. Istoričar Bojan Dimitrijević odgovarajući na isto pitanje smatra da je mitropolit crnogorsko-primorski izložen kritici zbog drugačijeg mišljenja od onoga što smo čuli od patrijarha o aktuelnoj političkoj garnituri u Beogradu i o procesu izlaska Kosova iz srpskog državno-pravnog sistema.
- Te njegove riječi su sigurno djelovale uznemirujuće jer jedna stvar je kad to kaže političar, a druga stvar je kad to kaže drugi ili treći čovjek crkve - kaže Dimitrijević. Dimitrijević kaže da je termin izdajnik zloupotrebljavan na više različitih načina od ideološkog, nacionalnog, vjerskog i da je to već konstanta od perioda srednjeg vijeka do najsavremenijih dana. - Izdajnik je termin koji je moćno oružje u rukama bilo kog protivnika, ali u najskorije vrijeme mnogo se koristi i plasiranje te riječi u medijima daje dodatnu težinu.
Iz istorije smo naučili da se taj termin koristi za ucjenjivanje neprijatelja, a poslije određenog vremena vidi se da nije bilo nikakve izdaje već da je drugačije mišljenje bilo označeno kao izdaja u odnosu na neki glavni tok političkih i ideoloških pravaca koji su tada vladali - kaže Dimitrijević.
Obožavanje
Podsjećajući da je još Slobodan Milošević otvorio vrata SPC tragajući za opštom podrškom i da je bilo kasno kada je pokušao da ih zatvori, analitičar Boško Jakšić konstatuje da je još od tada mitropolit Amfilohije ,,lik za obožavanje ili osporavanje“ i da ,,kod njega nema sredine, što je mnogo puta do sada dokazao svojim izjavama na različite teme iz političkog, društvenog i javnog života“. Ocjenjujući da se SPC agresivno uselila u politički život zemlje koja se nominalno smatra sekularnom, Jakšić navodi da se mitropolit posebno istakao ultrakonzervativnim stavovima oko LGBT zajednice i tvrdi da se u takvom miljeu mitropolit nametnuo kao lider konzervativno-militantnog krila SPC. - Kleronacionalistička desnica mu se divi kao živoj ikoni.
Liberalno-demokratskoj Srbiji je trn u oku od vremena njegovog vitriolskog govora na odru ubijenog premijera Zorana Đinđića.
Držao je liturgijsko opelo bivšoj Vladi Aleksandra Vučića. Od dijela javnosti bio je osporavan sve vrijeme kao ,,političar u mantiji“ i ,,general SPC“, ali takve kritike nijesu dolazile iz vladajućih vrhova i bile su najčešće medijski blokirane. Sada je, potpisom u Apelu za očuvanje KiM i intervjuom crnogorskoj TV Novi po svim standardima jedne savremene demokratske zemlje prešao Rubikon. Nema vlasti koja ne reaguje na optužbu za ,,izdaju“ - kaže Jakšić.
Dimitrijević ponavlja da ovako teški problemi kao što je kosovski uvijek polarišu javno mnjenje i da je sasvim sigurno bez obzira ko je na vlasti ako pokuša nešto da učini što se ne uklapa u standardnu političku matricu da će mu druga strana pripisati termin izdajnika. Za Jakšića je takođe sporno značenje pitanja izdaje. On navodi da je za razliku od jeftinih populista, oduvijek smatrao da su elite, ukoliko su istinske, te koje na osnovu vizija, znanja i iskustva, kvaliteta koje većina nema, treba da vode zemlje. - Elite stoje na brdu i vide više i dalje od onih u ravnici. Njihovo je da donose hrabre odluke, čiji će smisao većina tek shvatiti vremenom - poručuje Jakšić.
Stvarni uticaj crkve
Ipak, bez obzira na kritike na liniji SPC - aktuelna vlast, postavlja se pitanje zašto se predstavnici vlasti obaziru na izjave iz crkvenog vrha bez obzira na njihov sadržaj. Filip David smatra da je uobičajeno uvjerenje da crkva ima veliki uticaj u narodu.
A iz toga potiče zloupotreba toga uticaja kako od strane dobrog dijela sveštenstva tako i od manipulativnih političara. Skrenuvši pažnju da je rastući uticaj crkve opšti fenomen, koji nije tipično vezan samo za društva u tranziciji kakva su nastala poslije pada Berlinskog zida, Jakšić navodi primjer da je Donald Tramp dobio najviše glasova iz ,,jevanđeoskog pojasa“ SAD, područja konzervativnih bijelaca.
On ističe da je islam u naletu, hinduisti i budisti sve glasnije traže svoje mjesto. Zato, kako kaže, izgleda da će biti u pravu slavni francuski književnik i mislilac Andre Malro, ministar kulture kod Šarla de Gola, koji je prije više od 50 godina predviđao da će 21. vijek biti ,,vijek religije“.
- U takvom ambijentu nemoguće je ignorisati stavove crkve. Činjenica da je u Srbiji SPC, uz vojsku, organizacija koja ima najveće povjerenje građana govori dovoljno. Govori i o vlastima, institucijama, pravnoj državi ili medijima, koji to povjerenje nijesu stekli. Sve dok je tako, razne vladike moći će da pričaju šta hoće, zaklanjajući se iza oltara i tvrdeći da je to Božija volja - zaključuje Jakšić.
Nakon svega što se dešavalo posljednjih decenija na relaciji crkva - državni politički vrh, zanimljivo je i koliki je stvarni uticaj SPC na odluke političara i da li se taj uticaj koristi kao izgovor kada se rješenja za određene probleme kose sa mitom, sada konkretno o Kosovu?
- Taj uticaj, bio on stvaran ili ne, uzima se kao izgovor da se neke bitne političke odluke odlože ili ne donesu. Istorija koja se u velikoj mjeri zasniva na mitovima je lažna istorija, a političari i vjerski poglavari koji se uvijek i iznova pozivaju na mitove rade protiv interesa svoje vjere, svoga naroda i umjesto istine nude zablude - odgovara David i napominje šta ne smijemo zaboraviti. - U mračnim devedesetim godinama mnoga sveštena lica podržavala su notorne zločince, blagosiljala ih prije odlaska u ratne pohode i podsticala svojom nacionalističkom retorikom. Ako ništa drugo, takvi bi se zbog toga morali duboko i iskreno pokajati, a ne iznova upadati u taj veliki, jedan od najvećih grehova, grijeh netolerancije i mržnje - zaključuje David.
