Kultura

Raketno gorivo za novi početak

Najvrednija stvar u vezi sa novom pločom Noela Galagera je njegova neočekivana i iskrena vedrina, koja pokazuje da je nekadašnji član čuvenog benda Oasis i dalje otvoren za eksperimentisanje
Raketno gorivo za novi početak
Objektiv/PobjedaIzvor

Ako ove jeseni naumite u goste kod Noela Galagera, dočekaće vas šok već na ulaznim vratima. Osjetićete se slično kao onda kada na adresi starog, omiljenog paba nađete uglađen restoran za malo zakopčaniju rokenrol klijentelu. Noel Galager napravio je otklon od nasljeđa čuvenog benda Oasis i brit-popa devedesetih godina – ali to ne znači da vas čeka siromašna, mlaka ili nezanimljiva gozba na albumu „Who Built the Moon?“. Naprotiv!

Armijska himna

Magični dodir producenta Dejvida Holmsa učinio je da Galager djeluje kao zreo, promišljen i autor spreman da i dalje istražuje – ali i da bude negdje u pozadini, vrlo diskretno, dosljedan melodijskom nasljeđu koje ga je proslavilo.

Na primjer, tako prepoznatljiva, teatralna pompeznost najvećih hitova Oasisa uhvaćena je u vrlo ambicioznoj i grandioznoj pjesmi „Fort Knox“ koja komotno može da posluži kao alternativna armijska himna u 21. vijeku. Podjednako dramatična je i „Holy Mountain“, pjesma nadžidžana bek vokalima i trubama koje ruše planine i zidove. Taj orkestarski pandemonijum u sjajnom je kontrastu sa Noelovim ravnim glasom.

Pjesme kao što je repetativna „She Taught Me How To Fly“ slute na grupu The Beatles, ali i na rokenrol nasljeđe koje je više kontinentalno-evropsko nego britansko. Vječna The Beatles fascinacija, koju manje uspješno istražuje i Noelov brat Liam u solo projektima, sažeta je u numeri „Be Careful What You Wish For“. Jasno je da je u cijeloj The Beatles priči Noelu najinteresantniji Harison – otuda lako primjetan ukus orijenta na nepcu, koji vrlo lijepo dozirano prati slušaoca do kraja albuma.

noel-galager

Široki horizonti

Najvrednija stvar u vezi sa albumom je Galagerova neočekivana i iskrena vedrina, koja pokazuje kako je otvoren za eksperimentisanje. Ploča „Who Built the Moon?“ nije pretjerano retro, niti je psihodelična, ni pretjerano poklopljena rastrčanom gitarom. Nema tu previše izlivenog bijesa, intime ili velikih ideja. Od svega je servirano samo po malo, ali dovoljno za vrlo dobru pop-rok ploču.

Noel Galager je na trećem solo albumu pronašao pravu smjernicu da kanališe kreativnu energiju. Iza potpuno zatamnjenih naočara pucaju mu široki muzički horizonti. Neka od pjesama sa ploče „Who Built The Moon?“ mogla bi da bude sjajno raketno gorivo za nove početke - i to za publiku mnogo širu od one koja voli grupu Oasis. S. S.

Ocjena: 77/100

 

FOTO: twitter.com

Portal Analitika