Sautsajd, južni dio Čikaga, najčešće se koristi za ilustraciju rasnog problema u modernoj Americi. Sjetimo se samo filma „Chi-raq“ (2015), oneobičene mješavine drame, crne komedije i mjuzikla, čiji je režiser Spajk Li u naslovu aludirao na sličnost između ovog američkog grada i Iraka zbog neprihvatljivog broja stradalih mladih ljudi u sukobima uličnih bandi. Lena Vejt, glumica i scenaristkinja nagrađena Emijem za jednu od sjajnih epizoda serije „Master of None“, izabrala je mnogo konvencionalniji, ali jednako efikasan način da prikaže ovaj problem u autorskom projektu „The Chi“.
Lančana reakcija
U uvodu pilot epizode čupavi tinejdžer, koji zbog bujnih kovrdža i nježnog lica više liči na djevojčicu nego na dječaka, nailazi na ubijenog mladića na ulici. Nije šokiran. Ne zove nikoga u pomoć. Samo silazi sa bicikla i skida lančić i patike sa mrtvog momka. I već vam je jasno da je uradio ovo ko zna koliko puta. Forget it, Jack - it's South Side. Ovdje je normalno ukrasti mrtvaku cipele i lanac koji mu više nijesu potrebni.
Nastavak pilota i druga epizoda prikazuju početak lančane reakcije koju izaziva dječakova nesmotrena krađa. Pogrešno izvedene zaključke, ljude koji uzimaju pravdu u svoje ruke, impotentnu policiju i nove oltarčiće sa cvijećem, plišanim igračkama, svijećama i fotografijama onih koji su poginuli samo zbog toga što su bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Strpljenja vrijedno
Na početku je vrlo teško ispratiti sve likove koje Vejt uvodi u priču. „The Chi“ definitivno ima problem sa strukturisanjem narativa, zbog čega mu nikako ne pristaje poređenje sa projektima Dejvida Sajmona („The Wire, „The Deuce“). No, glavni junaci su toliko živopisni i zanimljivi, da nećete poželjeti da prekinete gledanje. Potrudićete se da ispratite seriju po principu „Spoj tačke i oboji“, očekujući da će se poslije pravilnog uvezivanja brojeva pred vama stvoriti oblik koji je bio vrijedan vremena i truda.
Čini se da se strpljenje gledalaca može isplatiti već u trećoj ili četvrtoj epizodi, sada kada je Vejt upečatljivo predstavila likove i pripremila scenu za razvoj pojedinačnih priča. „The Chi“ ima da ponudi mnogo kada je riječ o glumi – od iskusnijih igrača kakav je Džejson Mičel („Straight Outta Compton“, „Mudbound“), zvijezda koje polako sazrijevaju kao što je Aleks Hibert (neodoljiva uloga u „Moonlightu“), do izuzetno mladih, anonimnih glumaca. Svi oni već su snažno doprinijeli stvaranju zategnute atmosfere u gradu u kom jedan zalutali metak i pogrešna odluka mogu da promijene živote nekoliko porodica.
Pravila ulice
Izuzetno je važna još jedna stvar u vezi sa serijom „The Chi“. Iza ovog projekta stoji afroamerička glumačka i autorska ekipa, a zbog problema rasne netrpeljivosti u SAD-u priča je lako mogla da sklizne u demonizovanje policijaca i osudu ponašanja bijelog čovjeka. No, Lenu Vejt uopšte ne zanima pronalazak krivca, ako konkretan uopšte postoji.
Kreatorka ove serije želi da odvuče publiku na ulice Sautsajda i pokaže joj koliko je teško odrastati u ovom mjestu, gdje jedan dječak ujutro uči pjesmu da fascinira simpatiju, a uveče bježi glavom bez obzira od čovjeka kog je ranije vidio kako ubija nekoga. I koliko može da bude isfrustriran policajac bijele boje kože zbog toga što niko od Afroamerikanaca sa kojima živi ne vjeruje u njegovu kompetenciju i prepušta se pravilima ulice.
Prikazivanje odrastanja u vrelom crnom čikaškom kotlu za sada lijepo ide od ruke Leni Vejt i obećava da će „The Chi“ moći da dostigne kvalitet žanrovski drugačijih ali ipak pobratimskih serijala „Atlanta“ i „Insecure“.
