Potomci kralja Nikole vjerovatno su zadovoljni kad god na sajtu Narodnog muzeja, u odjeljku posvećenom njihovom pretku, pročitaju kako se „brižljivo čuva crnogorska prošlost“. Ovaj prigodan utisak posvećenosti i brižnosti zasigurno će im pokvariti rezultati projekta „Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore“, ali i neki drugi dokumenti u koje je Pobjeda ekskluzivno imala uvid.
Revalorizacijom je 2013. godine utvrđen manjak od 134 predmeta u Muzeju kralja Nikole, koji su se nalazili u osam muzejskih zbirki. Riječ je o predmetima koji su upisani u Registar kulturnih dobara iz 1962. godine.
Manjak dokumentacije
U izjašnjenju Upravi za zaštitu kulturnih dobara, koje su sredinom marta 2016. godine, potpisali Anđe Kapičić i Tatjana Jović, navodi se da stručni timovi za revalorizaciju kulturnih vrijednosti i kulturnih dobara nijesu imali svu potrebnu dokumentaciju (zapisnici i rješenja o rashodovanju predmeta). Takođe, Kapičić i Jović žale se i na ograničeni rok izrade elaborata o kulturnim dobrima.
Povodom zahtjeva Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Kapičić i Jović podnijele su kratke izvještaje za sedam zbirki, osim za „Zbirku crkvenih stvari“, iz koje nedostaje 106 predmeta koji su, pored Muzeja kralja Nikole, popisani i u Njegoševom muzeju i riznici Cetinjskog manastira. Izvještaje prenosimo u izvornom obliku.
Zbirka vaze (nedostaju dva predmeta): s obzirom da u Registru iz 1962. godine nema osnovnih podataka o izgledu predmeta (oblik, dimenzije, materijal) stručni tim sa sigurnošću nije mogao identifikovati iste. Nađeni podaci u staroj knjizi Inventara i Zapisniku iz 1969. govori da su „objekti pod inv. br. 63 i 64 ustupljeni muzeju NOB-a Cetinje“.
Zbirka papirnog novca — (od 17 predmeta nedostaje 11): naknadnim razmatranjem raspoložive dokumentacije (Zapisnici iz 1969 i 1972) utvrđeno je da Muzej kralja Nikole (tada Državni muzej) raspolaže sa osam papirnih novčanica koje se i danas nalaze u stalnoj postavci Muzeja (u bilijarskom stolu, velika odžaklija).
Zbirka namještaja (od 420 nedostaje 10): zbog loših uslova deponovanja, predmeti su tokom vremena dotrajali u toj mjeri da nije bila moguća nikakva konzervatorsko-restauratorska intervencija, pa su rashodovani. Problem u identifikaciji predmeta ove zbirke predstavljao je i nedostatak starih inventarskih brojeva koji su u međuvremenu opali ili izbrisani.
Zbirka sedala (od osam nedostaje četiri): kao i predmeti prethodne zbirke četiri potpuno uništena sedla (svojevremeno deponovana u neadekvatnom prostoru „pod volat“) su odlukom stručne komisije rashodovana.
Zbirka razne konjske opreme (fali 98 predmeta): nakon rada stručnog tima identifikovan je određen broj predmeta ove kolekcije - uzda inv. br. 21, sindžiri inv. br. 19, demovi, uzde, ali precizan broj nije utvrđen iz razloga što ne raspolažemo dokumentacijom o rashodu dijela materijala ove zbirke koji je, kako je konstatovano i u Zapisniku iz 1969. „dotrajao i skoro neupotrebljiv“, a dio, nakon zemljotresa 1979. godine izmješten i privremeno deponovan u Vladinom domu.
Zbirka pečata (fali 3): stručni tim je identifikovao sve predmete ove zbirke osim inv. br. 1143, koji nije pronađen i konstatovao da su neki pečati dva puta zavedeni u staroj knjizi inventara. U današnjoj muzejskoj kolekciji postoji 57 predmeta, među kojima i pečat (inv. broj 1143). Napominjemo da je zbog promjene stalne postavke Istorijskog muzeja navedeni pečat sklonjen i naknadno pronađen u poštanskoj zbirci. Pečat je vraćen i smješten u Muzej kralja Nikole.
Zbirka sitnog nakita i raznih medaljona (fali jedan): stručni tim nije identifikovao jedan predmet iz ove zbirke. Napominjemo da se u spisku nalaze mnogi predmeti koji po svojoj funkciji ne pripadaju ni nakitu ni medaljonima.
Propusti u elaboratima
U avgustu 2016. godine Tatjana Jović, u svojstvu rukovodioca Muzeja kralja Nikole, direktorici Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastaziji Miranović šalje pismo u kojem je obavještava da je tokom redovne kontrole i ažuriranja podataka u vezi sa zbirkama iz fonda Muzeja, kao i upoređivanja sa „radnim verzijama Elaborata o revalorizaciji kulturnog dobra“, uočen izvjestan broj propusta i netačnosti u samim elaboratima“. To je, kako kaže, pogotovo evidentno u slučaju zbirke oružja.
- Naime, za najmanje 17 jedinica iz ove zbirke, koje su u „Elaboratu“ tretirane kao „kulturno dobro“, shodno „Registru“ iz 1962/63. godine, ne može važiti ova odrednica, jer su iste u fond Muzeja ušle od 1964. do 1970, odnosno nakon izrade samog Registra – ističe Jović.
Ona napominje i to da je Registar kao „relevantni izvor“ rađen sumarno, tako što sadrži samo broj, ali ne i nazive ili makar šture opise predmeta.
- Imajući razumijevanja za uloženi napor Komisije i stručnost Anđe Kapičić, kao jednog od njenih članova, koja zbog kratkog vremenskog roka i velikog broja eksponata objektivno nije bila u mogućnosti da temeljitije provjeri raspoložive izvore, ipak smatramo da ovakve greške Uprava za kulturna dobra treba ispraviti u hitnom postupku. U protivnom, imaćemo slučaj „institucionalizacije nezakonitosti“, zbog koje mogu nastati nepotrebne pravne i druge konsekvence, kako za samu Upravu, tako i za nas u Narodnom muzeju, koji smo dužni voditi valjanu i kredibilnu dokumentaciju – ističe Jović.
Ona dalje sugeriše da Uprava treba da prihvati već proslijeđene sugestije stručnog tima, koji je tokom rada ukazivao kako na metodološku tako i nominalnu neodrživost sprovedenog postupka.
- Jer, tzv. „revalorizacija“ po svim parametrima nije mogla biti to, već je imala samo smisao revizije. Jednostavno, nemoguće je izvršiti „revalorizaciju“ jedino na osnovu Registra, koliko god da je sa formalne strane bitan, ignorisanjem svih institucionalnih, organizacionih, pravnih i drugih promjena (reklasifikacija muzejskih zbirki početkom sedamdesetih po metodologiji Bauerovog centra, nova inventarizacija, katalogizacija...), koje su nastale od izrade „Registra pokretnih spomenika kulture“ 1963. godine do danas, dakle tokom više od pola vijeka. Posebno ako se uzme u obzir činjenica da su nekadašnji „Muzeji Cetinje“ takođe sedamdesetih godina zakonom postali matična ustanova za pokretni spomenički fond – dodala je Jović.
Problem i termini
Ovaj problem, prema riječima Jović, ima i drugu dimenziju.
- Ilustruje je i revalorizacija kolekcije slika naših i stranih umjetnika u Državnom muzeju (današnji Muzej kralja Nikole) od „1186. eksponata“, gdje se zbog neadekvatnog korišćenja termina „slike“ stiče utisak da se radi o likovnim djelima, koja odavno čine posebnu zbirku. Međutim, to ni izdaleka nije tačno, jer je u vrijeme izrade Registra ovom „zbirkom“ obuhvaćeno mnogo šta drugo, kao fotografije i reprodukcije (danas takođe posebno obrađene), koje su Registrom po automatizmu dobile tretman „pokretnih spomenika kulture“. Sličan primjer je i u slučaju zbirke odijela, veša, rublja, vazni, skulptura... – ističe Jović.
Sve navedeno, prema mišljenju Jović, unosi previše konfuzije i ni najmanje ne pomaže utvrđivanju činjenica koje bi bile od značaja za zakonsku zaštitu onoga što zaista zaslužuje tretman kulturnog dobra. Stoga, Jović predlaže Upravi da u „Rješenjima“, koja bi trebalo da uslijede, putem aneksa ili na drugi način makar konstatuju ove formalno-pravne i materijalne anomalije.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara, kako Pobjeda nezvanično saznaje, nikada nije odgovorila na ovo pismo.
Jovan NIKITOVIĆ
Znatan broj predmeta nikad nije inventarisan
Zapisnici o otpisu iz 1973, 1984, 1995 i 2001. godine, u koje je Pobjeda ekskluzivno imala uvid, otkrivaju rashodovanje namještaja i drugih predmeta iz Dvorca kralja Nikole. Među njima su mnogi sa inventarnim brojevima, ali ima i znatan broj onih koji nikada nijesu inventarisani niti na bilo koji drugi način notirani. Neinventarisanog materijala, saznaje Pobjeda iz dobro upućenog izvora, ima dosta i danas.
U zapisniku iz 1973. nalazi se i „konjska oprema“ koja je kao raritet ušla na spisak kulturnih dobara, ali je samo 11 godina nakon upisa u Registar propala do mjere da su je odgovorni u Muzeju morali otpisati. Ostao je sačuvan samo jedan broj sedala, od kojih je jedno kraljevo izloženo u Istorijskom muzeju.
U zapisniku iz 1995. godine pominju se, između ostalog, djelovi namještaja, poput „kostura sofe“, „fotelje s točkićima“, „šire fotelje svjetlozelenog tapacira“... Riječ je, kako saznaje Pobjeda, o dijelu bivše dvorske garniture lujevskog stila.
- U svijetu restauratori od djelova rekonstruišu cjelinu, a kod nas je uobičajeno da se cjelina rashoduje jer je oštećena. Ko zna koliko je toga još „pošlo“ na sličan način – tvrdi Pobjedin izvor.
Prema tvrdnjama našeg izvora, ono što upada u oči je da ni u jednom segmentu muzejske dokumentacije nijesu notirana kulturna dobra kao kategorija, niti kao bilo što o čemu posebno treba voditi računa.
- S druge strane, ovoliki broj otpisa govori i o odsustvu ili lošoj fizičkoj zaštiti predmeta, koji predstavlja usud muzejskih fondova do danas – tvrdi izvor Pobjede.
Tekstil u fragmentima, drvo crvotočno, metal korodiran
U zapisniku o otpisu iz 2001. godine, otpisano je na desetine vrijednih predmeta iz, kako se navodi, gomile raznorodnog materijala (zbirke muzeja) i bivših muzejskih kancelarija.
- Komisija je pristupila rashodovanju zatečenih predmeta, što je bilo otežano zbog dotrajalosti i nepostojanja pojedinih inventarskih brojeva – navodi se u izvještaju komisije.
Takođe, komisija je konstatovala da je „materijal otpisan i rashodovan zbog visokog stepena ugroženosti koji onemogućava konzervaciju ili je čini krajnje nemogućom“.
- Tekstil je bio u fragmentima, drvo je bilo crvotočno, metal korodiran – zaključila je komisija, u čijem sastavu su bili Anđe Kapičić, Tatjana Jović, Božidar Martinović, Biserka Jovetić i Marina Šoć.
