On nije isključio ni scenario po kom bi i Radovan Karadžić "vjerovatno bio ministar u Srbiji i zalagao se za prijem svoje zemlje u EU".
"Ali, danas on sjedi u zatvoru i to je naša zasluga. Donijeli smo više presuda nego bilo koji drugi sličan sud. U Hagu je osuđeno 90 optuženika iz svih zaraćenih strana", rekao je Bramerc, prenosi Dojče vele.
Ispričao je da ga je u julu 2008. pozvao šef kabineta tadašnjeg predsjednika Srbije Boris Tadić i pitao da li može da dođe kod njega u Hag.
"Došao je u moju kancelariju, gdje sam mu pokazao potjernice sa traženim osobama. On je odmah pokazao na Karadžićevu fotografiju i rekao: 'Mislimo da smo ga identifikovali. Policija će sada izvesti operaciju. Poslije toga ćemo vas pozvati telefonom'", rekao je Bramerc.
Kaže da je Tadić tada ostao kod njega na večeri, sve dok nije pozvao lično predsjednik Srbije i konačno potvrdio: "Imamo ga, imamo Karadžića".
Prema njegovim riječima, nakon te vijesti, raspoloženje u njegovoj kancelariji je bilo "nevjerovatno emocionalno", a pojedini državni tužioci koji su godinama gonili Karadžića nijesu mogli da suzdrže suze.
Bramerc je priznao da su, u vrijeme kada, doduše, on još nije bio na funkciji, istražitelji znali da se Karadžić i (Ratko) Mladić neometano kreću, ali "da su pretpostavljeni razmišljali da moraju da čuvaju mir i da ne smiju da hapse narodne heroje".
Kao najneprijatnijeg optuženog on je označio Vojislava Šešelja, koji se sam branio, pa je samim tim imao pristup mnogim dokumentima, a istovremeno je objavljivao knjige u kojima su se pojavljivala imena zaštićenih svjedoka.
"Posljedica je bila: masivno uticanje na svjedoke. Ima svjedoka koji su ga ranije teretili, ali nijesu ponovili svoje iskaze i pred sudom. Tako se suđenje nažalost završilo oslobađanjem", rekao je Bramerc.
Bramerc je ponovio da ne razumije zbog čega je Žalbeno vijeće Tribunala oslobodilo Momčila Perišića i Antu Gotovinu, da je imao dosta, 25 do 30 susreta sa majkama iz Srebrenice i da je privilegija raditi nešto što može da ima pozitivne posljedice.
Bramerc je rekao i da se jednom godišnje sastaje sa tužiocima drugih tribunala UN, ali da tom prilikom ne razgovaraju o detaljima slučajeva koje vode.
"Ja to zovem terapijskim razgovorima. Kao glavni tužilac ste zapravo vrlo sami. U početku sam imao 500 saradnika, ali i pored toga je čovjek nekako usamljen u prostoru", zaključio je Bramerc.
