- Donedavno je, na svakoj sjednici Savjeta, posljednja tačka bila „Razmatranje rada informativno-političkog programa između dva zasjedanja“. Tom su prilikom, pojedini članovi, analizirali emisije, uređivačke postupke u Dnevniku i kontakt emisijama i sugerisali kojih bi gostiju trebalo da bude manje, a kojih više, te koji izvori da se koriste, a koji ne. Kad su i sami shvatili da time flagrantno krše nezavisnost Javnog servisa, tu su tačku preimenovali u „Razmatranje rada RTCG između dvije sjednice“. Što je samo drugo pakovanje istog proizvoda. Čudi me da je to promaklo brižljivim međunarodnim posmatračima, istiće Đurđić u razgovoru za Portal Analitika.
Đurđić i dalje tvrdi da postoje „neformalni centri koji tajno upravljaju Javnim servisom“ i smatra da bi novi sastav upravljačkog tijela trebalo da "odmori od posla“ i sadašnjeg predsjednika Savjeta RTCG Pavićevića.
- Udesili su da budu nedodirljivi i neodgovorni i da nijesu uhvaćeni u konfliktu interesa, neki bi od njih u Savjetu dočekali penziju. Iz menadžmenta, naravno, niko nije ni zucnuo, uz pristanak na ulogu transmisije za mnoge nerazumne i nezakonite odluke. Zato bi kadrovski inovirani Savjet trebalo da povede računa o tim aspektima, a da predsjednika malo „odmori“. Zajedno s njegovom transmisijom.
ANALITIKA: Koji su to centri neformalne moći unutar Javnog servisa?
ĐURĐIĆ: Kad bih imao egzaktne podatke, onda ti centri ne bi bili tajni. O tome zaključujem na osnovu analize konteksta u kome se kreira uređivačka i poslovna politika naše kuće. Dakle, sudim na osnovu „tragova do pećine“ - posljedica koje su svima vidljive. I bez šestara i uglomjera mogu ocijeniti kako tom bratstvu, dakako, nije u interesu da Javni servis bude jak i stabilan, iako se preko glasnogovornika prenemažu nad njegovom zlehudom sudbinom i tobož hoće da ga zidaju od temelja.
Njima treba upravo ovakav, tehničko-tehnološki i kadrovski zapušten sistem. I, kao takav, podesan da provedu „mirnu političku tranziciju u Crnoj Gori“, ali i određene poslovne mahinacije. Recimo, niko neće ozbiljno da analizira drastičan pad prihoda od marketinga. Logično bi bilo pitanje ko je i zašto smanjio rabat agencijama i ko je od toga imao korist, te kako se na marketing odrazio pad gledanosti?
Pojedinci su u Savjetu, na primjer, osmislili trostruku kontrolu da li se neki radnik na vrijeme „ukucao“ na portirnici, kako bi ulovili izvjestan broj onih koji ne bi imali satnicu, što bi bio razlog za otkaz. I dok na ulazu prebrojavaju prisutne kao da smo ortopedsko odjeljenje, drmne zemljotres u Plavu, a izvještači s terena nemaju telefon s koga mogu poslati fotografiju. Taj se ortoped, ili šta već, na maratonskim sjednicama Savjeta neće baviti zašto dopisnik nema odgovarajući telefon, nego će analizirati ugao kamere koja je snimila ruševinu, u kom je minutu dnevnika prilog išao i sve ono što nije njegova nadležnost. Taj specijalista, k tome, zuba nije bijelio, niti ga je zanimalo, kako to da svi kablovski operateri imaju obavezu da u ponudi imaju programe RTCG-a, a da je upitno kakvu korist imamo od toga. Mi, dakle, proizvodimo program, neko ga drugi prodaje, a iz menadžmenta čujem genijalnu konstataciju kako je to, dapače, dobro, jer mi, preko kablovskih operatera, ustvari, širimo uticaj. Da ne govorimo kako su se pojedini članovi Savjeta umiješali u uređivačku politiku, čime je nezavisnost Javnog servisa ostala na jednoj nozi. A kad je neko ortoped, ili već šta, onda mu je svako rješenje – proteza.
ANALITIKA: Na koji način se Savjet miješao u uređivačku politiku?
ĐURĐIĆ: Lako je to dokazati. Donedavno je na svakoj sjednici Savjeta, posljednja tačka bila „Razmatranje rada informativno-političkog programa između dva zasjedanja“. Tom su prilikom, pojedini članovi, analizirali emisije, uređivačke postupke u Dnevniku i kontakt emisijama i sugerisali kojih bi gostiju trebalo da bude manje, a kojih više, te koji izvori da sekoriste, a koji ne. Kad su i sami shvatili da time flagrantno krše nezavisnost Javnog servisa, tu su tačku preimenovali u „Razmatranje rada RTCG između dvije sjednice“. Što je samo drugo pakovanje istog proizvoda. Čudi me da je to promaklo brižljivim međunarodnim posmatračima. Naročito onima koji u osmatranju nemaju granica.
Interesantna je, upravo, pozicija Savjeta RTCG, koja je zahvaljujući pojedincima i njihovim domišljanjima Statuta i pravilnika, protivustavno i protivzakonito omogućila direktno miješanje u uređivačku i poslovnu politiku. Udesili su da budu nedodirljivi i neodgovorni i da nijesu uhvaćeni u konfliktu interesa, neki bi od njih u Savjetu dočekali penziju. Iz menadžmenta, naravno, niko nije ni zucnuo, ali zucnuo, uz pristanak na ulogu transmisije za mnoge nerazumne i nezakonite odluke. Zato bi kadrovski inovirani Savjet trebalo da povede računa o tim aspektima, a da predsjednika malo „odmori“. Zajedno s njegovom transmisijom.
ANALITIKA: Hoćete da kažete da Vaša smjena ima drukčiju pozadinu, od one koju je Kadija javno saopštila?
ĐURĐIĆ: Ne volim da nagađam. Ali je simptomatično što je na sjednici Savjeta jedan od sveznadara primijetio kako „na Portalu ima više prisustva nekih medija“. Njegovo mi je „o tom potom“ zvučalo profetski. Javnosti radi, a to znaju i svi novinari u redakciji, držim se načela da nema spornih medija, već samo informacija, ukoliko ne ispunjavaju uslove. Dakle, na Portalu RTCG, uprkos medijskom ratu u Crnoj Gori, uvijek su se mogli naći tekstovi Pobjede, Vijesti, Dana, portala Analitika, Cdm-a, Pinka M, Antene M i svih drugih medija u zemlji i regionu. Tvrdim da je naš portal upravo prednjačio u toj vrsti otvorenosti.
ANALITIKA: Da li te tvrdnje možete da dokažete i statističkim podacima?
ĐURĐIĆ: Naravno. Ali, ostrašćeni sudionici političke scene primijećivali su prisustvo samo njima neomiljenih medija, ali se nijesam obazirao. Dakle, ako Milo Đukanović daje intervju Pobjedi - to je značajna informacija za Portal. Isto kao što je za sve građane relevantno što je kazao predsjednik Vujanović gostujući na Pinku M. Kao što, valjda nije problem da Javni servis integralno prenese šta je izjavio premijer Marković o nekom strateškom projektu. Ljude, svakako, zanima i šta je Ranko Krivokapić izjavio na televiziji Vijesti - to je takođe informacija. Ili šta su kazali Mandić, Medojević, Abazović i Bečić Danu, ili nekom drugom mediju. Prostor su ponekad dobijali i neki manje značajni pojedinci u cilju svestranijeg informisanja građana.
Nekad smo i griješili, mladi ljudi na Portalu, ponekad omanuli u uređivačkoj procjeni, ali nikad s namjerom da bilo kome učine štetu. Ako je data informacija svak je imao pravo na demanti. Isto kao što nijesmo dozvoljavali demanti na informaciju koju nijesmo objavili.
Savjeta i menadžmenta biće i mijenjaće se. Isto kao i urednika. Ali, kršenje principa o kojima sam govorio, srušiće svakog, ma kakvu moć imao, ili umislio da ima. Prije ili kasnije.
ANALITIKA: Imajući u vidu što ste kazali, kako vidite budućnost Javnog servisa?
ĐURĐIĆ: Suštinsko je pitanje koliko pojedini članovi Savjeta razumiju šta treba da bude Javni servis, na koji način da se osvoje profesionalni standardi i ostvari toliko željena objektivnost, blagovremenost i tačnost u informisanju, a da ih o tome ne treba edukovati? Zato se nadam da će promjene u Savjetu ići u dobrom smjeru. Jer, Javni servis je najmanje biro za stastistiku zastupljenosti političkih stranaka u IP programu, a kao što vidite on se, upravo, u to pretvorio.
Šta bi se, recimo desilo da su, nekim čudom, sve političke stranke,zadovoljne Javnim servisom? Da li bi to bio Javni servis kojim bi trebalo da budu zadovljni i svi građani. Naravno ne, jer više od 80 odsto tog programa treba da čine obrazovni, kulturni, sportski sadržaji, emisije za djecu i mlade, zabavni i filmski programi... Toga je u Javnom servisu najmanje, a opet pojedinima su u Savjetu ti programi bili na kraju svirale. Pritom znamo da je prevashodna uloga Savjeta da s menadžmentom kuće stvara uslove za proizvodnju programa. O tome je malo pokazatelja.
Među rijetkim smo javnim servisima na Balkanu koji nijesu digitalizovani, a kad će ne znamo, jer se krenulo parcijalno, a kvalitetan signal, u najboljem slučaju, pričekaće narednu godinu. Jedini s oskudnom produkcijom igranog i serijskog programa i vrlo oskudnim tehničkim, materijalnim i kadrovskim uslovima.
Savjet je u obavezi da usvoji programsko-produkcione planove za koje su odgovorni menadžment i urednici - što je u redu, ali nije u obavezi da usvoji bilo šta (i o tome obavijesti javnost) što je ispunjenje njihovih zakonskih obaveza, a odnosi se na rješavanje brojnih dugogodišnjih finasijskih problema kuće, obezbjeđenje boljih uslova proizvodnje programa, potpisivanje Kolektivnog i ugovora s Vladom o finansiranju, kadrovsku profesionalizaciju i marketing, što su sve izazovi za buduće vođstvo RTCG.
P.Z.
