Završila je Medicinski fakultet u Podgorici, a diplomu magistra iz oblasti patologije stekla je nedavno na Vestminsteru. Zaposlena je u Centru za patologiju u Kliničkom centru Crne Gore.
Očekivanja
Jelena je u Londonu zablistala, ali o svom uspjehu govori skromno i odmjereno. Kaže da je školovanje na Vestminsteru zahtjevno ali inspirativno.
- Akademski kriterijumi i očekivanja mentora bili su jako visoki, tako da je od prvog do posljednjeg dana boravka u Londonu sve bilo podređeno usavršavanju i ostvarivanju što boljih rezultata. Ubrzo mi je ponuđen i angažman u nastavi na univerzitetu, najprije kao tutoru iz oblasti histologije, a kasnije i kao saradniku u nastavi na više izbornih predmeta iz oblasti primijenjene patohistologije – priča Vučinić.
Iza njenog uspjeha stoji marljiv i posvećen rad.
- Nakon redovnih obaveza na Vestminsteru (predavanja, vježbi, seminara, stručnih sastanaka, naučno-istraživačkog rada u laboratoriji), slobodno vrijeme bih često provodila u patohistološkim laboratorijama UCL i Imperial univerzitetskih bolnica, učestvujući u rutinskom radu u laboratoriji i referisanju rezultata patohistoloških analiza biopsijskog materijala pacijenata iz čitave Velike Britanije, budući da se radilo o referentnim regionalnim centrima za pojedine subspecijalnosti – priča Jelena.
Radni dan
Radno vrijeme na Univerzitetu je od 9 do 17 sati, a dešavalo joj se, kaže, da ostane u laboratoriji do ponoći, naročito dok je radila na disertaciji. Magistarske studije organizovane su u tri semestra, u prva dva se pohađaju cjelodnevna predavanja, a u „pauzama“ prolazi obuka za rad u laboratoriji za konkretnu oblast kojom će se kandidat baviti u disertaciji, ili se pohađaju praktične vježbe. Paralelno sa tim aktivnostima, kandidat priprema naučnoistraživačke radove tipa pregleda, ili radi na patohistološkom dijagnostičkom portfoliju, koji će biti ocijenjen do kraja semestra i koji će uticati na konačnu ocjenu. Na kraju prvog i drugog semestra organizuje se ispitni rok.
- Dakle, imamo samo jednu šansu da "zablistamo“ – priča talentovana Nikšićanka koja od nedavno živi u Podgorici. Treći semestar je rezervisan za rad u laboratoriji u kojoj je paralelno radeći na svojoj magistarskoj disertaciji provodila od 9 do 17 sati.
Zbog kompleksnosti teme (genomika karcinoma dojke i ispitivanje mogućnosti inhibicije novih receptora na ćelijskoj membrani trostruko negativnog karcinoma dojke u ćelijskoj kulturi) imala je tzv. extended research project, tako da je rad u laboratoriji počela početkom drugog semestra.
- Kriterijumi za ocjenjivanje disertacije su bili nešto viši, a podrazumijevali su i javnu odbranu pred stručnom komisijom što nije rutinska procedura kada su magistarske studije u pitanju - cijeni Vučinić, dodajući da je uspjela da nadmaši čuveni "distinction“ ili 70 bodova što je ekvivalent ocjeni A, kod nas.
- To je prva stvar na koju profesori upozore strane studente, ističući da je 70 odsto, iako naizgled ne tako visok, najčešće nedostižan skor. Ja sam ipak stekla zvanje magistra ćelijske patologije sa ocjenom "distinction“ i skorom od 83 odsto, ujedno najboljim rezultatom otkako postoji taj studijski program. Zbog toga mi je ponuđeno da ostanem na Univerzitetu Vestminster, gdje bih rad na istoj oblasti proširila i pretočila ga u doktorsku disertaciju.
Bila sam počastvovana ponudom, ali sam je odbila, jer je specijalističko usavršavanje prioritet, ali ću zadržati ulogu spoljašnjeg saradnika na projektima iz te oblasti, tako da se nadam da će se u bliskoj budućnosti steći i uslovi za uspostavljanje zvanične saradnje Londona i Podgorice - naglašava Vučinić.
London
Brojne obaveze nijesu ostavljale Jeleni Vučinić vremena da uživa u ljepotama grada na Temzi, ali je, kaže, osjetila dio njegovih čari.
- Prva šetnja istorijskim dijelom grada, duž obale Temze od Tauer bridža prema zgradi Parlamenta je ostavila veoma dubok utisak na mene i to je ostala moja omiljena ruta za šetnju. Kišovite vikende bih često provodila u muzejima, a svaki sunčan dan bi me, kao i ostale stanovnike grada željne plavog neba i vitamina D, izmamio u neki od nepregledno velikih i nevjerovatno uređenih parkova - dijeli Jelena svoje utiske o Londonu. Ističe da joj je mnogo nedostajala jednostavnost života u Crnoj Gori.
– Iako živite u centralnom djelu Londona, uvijek ste zarobljeni u saobraćajnim gužvama, provodite puno vremena u gradskom prevozu, a svaki korak morate planirati. Ta jedna godina u Londonu bila je podnošljiva, ali nijesam sigurna kako bih funkcionisala na duže staze. Prija mi jednostavnost koju imamo u Crnoj Gori – kaže Jelena.
Zaposlena je u Centru za patologiju u Kliničkom centru Crne Gore, specijalističke studije nastavila je na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. Ubrzo nakon povratka iz Londona uslijedio je angažman na Medicinskom fakultetu u Podgorici u svojstvu saradnika na predmetu histologija i embriologija.
Planovi
Ako sve bude išlo po planu, za nešto manje od tri godine steći će zvanje ljekara specijaliste patologije, a pretpostavlja da će upisati i doktorske studije.
- Neminovno je da ću se baviti klasičnom patohistologijom, koja je prelijepa, izazovna, neprevaziđena… što me je na prvom mjestu i privuklo toj dijagnostičkoj grani. Međutim, pored toga, voljela bih da se usko specijalizujem u oblasti molekularne patologije, naročito u pravcu dijagnostičke evaluacije prognostičkih i prediktivnih markera na osnovu kojih se vrši stratifikacija pacijenata za neku od ciljanih terapija, prije svega malignih bolesti - kaže Jelena.
Otkriva nam da će u Londonu boraviti u oktobru. Dobila je poziv svojih profesora da bude jedan od stručnih predavača na sastanku "Issues with tissues“.
