Otac modernog žanra epske fantastike iza sebe je ostavio svjetski poznata štiva, poput trilogije „Gospodar prstenova“ i „Hobita“, te je svaku generaciju čitalaca svojim riječima obilježio za čitav život.
Dž. R. R. Tolkin svoje misli pretvorio je u djela koja su postala vodilje mnogih putovanja i pustolovina njegovih književnih likova. Ali, u ovim riječima krije se univerzalna istina.
Nismo likovi iz knjiga, ali svakako bi trebalo da dopustimo Tolkinu da nas vodi kroz naša životna putovanja.
1. Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
2. Čovjek koji bježi od svog straha mogao bi da shvati da je samo uzeo prečicu u suočavanju s njime.
3. Gdje ima života, ima i nade.
4. Često se nada rodi onda kada je sve ostavljeno.
5. Nije važna snaga tijela, već snaga duha.
6. Sve što nam treba jeste da odlučimo što ćemo s vremenom koje nam je dato.
7. Na ovom svijetu ima dobrote i vrijedi se boriti za nju.
8. Malo-pomalo, čovjek otputuje daleko.
9. Lažne nade su opasnije od strahova.
10. Mudri govore samo o onome što znaju.
11. Svi imaju svoju vrijednost, te jedni doprinose vrijednostima drugih.
12. I najmanja osoba može da promijeni tok budućnosti.
13. Nije pogrešno slaviti jednostavan život.
14. Kada bi većina nas cijenila hranu, slavlje i pjesmu više od nagomilanog zlata, svijet bi bio veselije mjesto.
15. Nikad je preduga riječ čak i za mene.
Džon Ronald Rouel Tolkin rođen je 3. januara 1892. godine, a preminuo je 2. septembra 1973. godine. Iako je rođen u Južnoj Africi, život je proveo u Engleskoj. U oktobru 1911. počeo je da studira klasicizam na Oksfordu, ali se dvije godine kasnije opredijelio za engleski jezik i literaturu. Diplomirao je 1915. s najvišim akademskim uspjehom.
Tokom Prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, a nakon što je 1920. otišao iz vojske, radio je za Oksfordski rječnik engleskog jezika (Oxford English Dictionary). Tamo je proučavao istoriju i etimologiju riječi germanskog porijekla koje su počinjale slovom W. Ubrzo nakon toga, postaje najmlađi profesor engleske književnosti na Univerzitetu u Lidsu.
Vratio se na Oksford 1925. godine kao profesor anglosaksonskog na koledžu Pembruk i tada počinje pisanjem „Hobita“. Osim toga, Tolkin je tada završio i s pisanjem prva dva nastavka „Gospodara prstenova“.
Dvadeset godina kasnije, Tolkin postaje profesor engleskog jezika i književnosti na Koledžu Merton u Oksfordu, gdje ostaje do odlaska u penziju. Od tada pa sve do smrti slavni pisac postao je vrlo zanimljiv javnosti, a njegove knjige su se toliko dobro prodavale, da je žalio što se nije ranije penzionisao.
Poznati pisac bio je član književne grupe Inklings, koja je bila usko vezana za Univerzitet u Oksfordu, i postojala je od ranih 1930-tih do kasnih 1940-tih. Članovi su bili književni entuzijasti koji su cijenili fiktivno pripovijedanje i koji su podsticali pisanje žanra epske fantastike.
Osim Tolkina, najpoznatiji članovi Inklingsa bili su Klajv S. Luis („Hronike iz Narnije“) i Tolkinov sin Kristofer, koji je nacrtao originalne mape za „Gospodara prstenova“ te je nakon očeve smrti uredio većinu njegovih posthumno objavljenih djela.
Sa suprugom Edit Brat vjenčao se 1916. godine. Imali su četvoro djece, od kojih je dvoje i danas živo. Zajedno su bili sve do njezine smrti 1971. godine, a manje od dvije godine kasnije preminuo je i Tolkin.
Na njihovom spomeniku urezana su imena Lutien i Beren. Naime, Lutien je bila kći vilenjačkog kralja poznata po izuzetnoj ljepoti, koja je odbacila svoju besmrtnost zbog ljubavi prema ratniku Berenu koji je bio smrtan.
