„Partija se mora više fokusirati na pitanje nacije“, „religija je neodvojivi dio našeg identiteta“, „uklanjanje spomenika je atak na istoriju naše države“, „naš nacionalni identitet je ugrožen“ ... To su samo neke od izjava visokih državnih i partijskih funkcionera. Iako debate o naciji, spomeniku i crkvi, siguran sam, zvuče veoma poznato, ipak nije riječ o crnogorskoj političkoj sceni i pokušajima da se „podijeli narod“. Riječ je o gorućim temama na političkoj sceni Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država i Francuske, a slične izjave dio su političkog života i svih ostalih država Zapada. Dakle: koliko god pojedini politički akteri u našoj državi tvrdili da su identitetske teme nevažne i odraz zaostalosti, one doživljavaju renesansu u gotovo svim zapadnim društvima.
Usljed konstantnog višegodišnjeg rasta broja imigranata zapadna društva polarizuje pitanje: da li pripadnost naciji treba definisati kroz zajedničke vrijednosti (koncept građanske države) ili kroz zajedničku kulturu, istoriju i etničko porijeklo (koncept etničke države)? Štoviše, na pitanjima nacije, kulture, jezika i religije bazira se i aktuelni rast desničarskih populista, koji je bez presedana u istoriji zapadnih demokratija. Iako su njihovim izbornim uspjesima doprinijeli i glasovi takozvanih ekonomskih „gubitnika globalizacije“, ekonomska pitanja nijesu ključna za njihove dobre izborne rezultate. I to ne samo iz razloga jer se ovdje radi o bogatim državama koje su već odavno prebrodile posljedice ekonomske krize – ili ih gotovo nijesu ni osjetile, kao što je to slučaj sa Njemačkom. To nam potvrđuju i podaci o strukturi njihovih glasača.
Primjera radi: dok samo 19 odsto birača desničarske populističke Alternative za Njemačku (AfD) ima niska primanja, većina američkih građana koji zarađuju više od 50.000 dolara godišnje glasala je za Donalda Trampa. Drugim riječima, partije, pokreti i kandidati dobijaju značajan broj glasova na identitetskoj izbornoj platformi, predstavljajući se pri tome kao zaštitnici nacionalnog identiteta: od Brexita, preko američkih i francuskih predsjedničkih izbora, pa sve do holandskih, njemačkih i austrijskih parlamentarnih izbora. Uz to, ankete govore da će se ovakav trend nastaviti i u svim ostalim državama Zapada u kojima će se izbori održati u 2018. godini.
Imajući u vidu navedeno, iskustva sa Zapada nam šalju jasnu poruku. Čak iako ste bogato društvo sa konsolidovanim demokratskim sistemom, identitetska pitanja će igrati važnu ulogu u političkom sistemu. Primjeri zapadnih društava pokazuju nam, naime, da je iluzorno očekivati da će se guranjem pod tepih identitetska pitanja sama od sebe riješiti ili će nestati ekonomskim razvitkom i fokusom na socio-ekonomske teme, kao što to predlažu pojedini naši politički akteri. Umanjivanje njihovog značaja - jer vam politički ne odgovara pozicioniranje u odnosu na njih - nije ništa manja manipulacija nego kada ih koristite za mobilizaciju svojih birača i za skretanje pažnje sa gorućih socio-ekonomskih tema. Pri tom se takođe ne smije zaboraviti da ovdje nije riječ o takozvanim „manje ili više“, već o takozvanim „ili-ili“ konfliktima, jer se ove vrste identiteta smatraju teško promjenljivim, pa je zato kod takvih političkih debata teško naći kompromis.
Primjera radi, neuporedivo je lakše pronaći kompromis kada su u pitanju poreske stope ili iznos minimalne cijene rade, nego pronaći „sredinu“ između crnogorskog i srpskog jezika. Stoga ako im se ne posvetite, identitetska pitanja će prouzrokovati jaku polarizaciju čitavog političkog sistema i nestabilnost u društvu, pretvarajući političke procese u takmičenje između prijatelja i neprijatelja. Konkretnije: identitetska pitanja su biračima veoma važna i ukoliko odgovorni politički akteri ne ponude odgovore na njih, profitiraće oni koji njima najbolje manipulišu.
