Puno je dokaza za tu tvrdnju: nakon što se DF vratio u parlament, nije bilo jedinstvenog odgovora na taj potez, ali nije bilo ni najavljenog sastanka na nivou opozicionih lidera. Čak ni ostatka opozicije, takozvane građanske opozicije. Objašnjenje da nema sastanka zbog ,,nedostatka slobodnih termina“ nije se dugo održalo u javnosti jer su GP Ura i Demokrate u tajnosti počeli pregovore o čvršćem savezu, koji uključuje koaliciju na lokalnim i parlamentarnim izborima, kao i jedinstvenom kandidatu na predsjedničkim izborima. Zaključak Ure o pregovorima o koaliciji iznenadio je tri ostale stranke, koje izgleda nijesu formalno bile obaviještene o namjeri Abazovića i Bečića.
IZNENAĐENJE
Posebno je bio iznenađen Krivokapićev SDP, jer je čelnik te stranke Ranko Krivokapić sa još nekim liderima iz opozicije imao drugi plan: da lider Demokrata Aleksa Bečić bude kandidat građanske opozicije za gradonačelnika Podgorice, a da kandidat za predsjednika bude nestranačka ličnost iz NVO sektora. Što Aleksa Bečić misli o tome pokazao je početkom pregovora o koaliciji sa Dritanom Abazovićem. Očekivani potez: lider Demokrata nikad nije krio da ima ambicije da bude predsjednički kandidat u ime opozicije ili njenog većeg dijela. Ni u drugim strankama tzv. građanske opozicije ,,ne cvjetaju ruže“. Posebno je u teškoj situaciji SNP i njihov lider Vladimir Joković koji, bez obzira na radikalne poteze u stranci, nije uspio da do kraja iskontroliše svoje odbore. Tako je budvanski odbor mimo njegovog znanja raskinuo koaliciju u Budvi. Naknadni pregovori, prijetnje isključivanjem i težak dogovor sa Demokratama nijesu promijenili opšti utisak da Joković nema kontrolu nad odborima koje kontrolišu Snežana Jonica i bivši predsjednik SNP-a Srđan Milić. Uostalom, SNP je stranka koja, iako ima tri poslanika u crnogorskom parlamentu, ne kontroliše – ni jednog. Čak je doskorašnji lider Srđan Milić, manevrom u Budvi i privremenim raskidom vladajuće koalicije preko svog čovjeka Veselina Markovića, pokazao da Joković mora računati na njega kada je u pitanju kreiran j e b u d u ć e p a r t i j s ke politike.
PRED NESTAJANJEM
U dosta teškoj poziciji je i Demos koji - nakon razlaza Lekića i Danilovića - i dalje luta u političkim stavovima i potezima. Teški neuspjesi na lokalnim izborima u Kotoru, potom i u Herceg Novom, gdje stranka nije bila čak ni blizu cenzusa, rezultirali su prvo raskolom kojim je Goran Danilović otišao svojim putem i poveo sa sobom većinu Glavnog odbora i pola poslaničkog kluba. Uzdrmani Lekić nije čak ni prijavo izborne liste u Mojkovcu, na Cetinju, Petnjici i Tuzima, zbog straha od novog neuspjeha. Nema mnogo dilema: ukoliko Lekić ne bude dio neke veće koalicije, njegova stranka je osuđena na grčevitu borbu za cenzus, ali i u opasnosti od nestajanja sa politič- ke scene.
ANALIZE
Povratak Demokratskog fronta u parlament logično se dovodi u vezu sa gubljenjem političkog rejtinga te političke grupacije. Bez obzira na tvrdnje lidera Fronta da je njihov povratak motivisan ,,medijskim mrakom“ u koji su se našli, te da je neophodno da u direktnom TV prenosu bez cenzure kažu ,,istinu o državnom udaru“, vraćanje u skupštinske klupe je ipak motivisano striktno unutarstranačkim interesom. Analize pokazuju da su u biračko tijelo Fronta na lokalnim izborima u Herceg Novom, Mojkovcu, kao i na Cetinju snažno prodrle Demokrate. U prijestonici frontovci nijesu ni ušli u parlament iako su očekivali makar dva mandata. Kako se moglo čuti u dobro obaviještenim krugovima – SPC, koja utiče na izbor dva odbornika na Cetinju, ipak je dala mig da se glasa za Bečićevu listu. Naredna godina biće izuzetno izazovna za lidere Fronta s obzirom na to da ih očekuje i nastavak suđenja za pokušaj terorističkih napada, kao i suđenje Nebojši Medojeviću u slučaju pranja novca.
DPS-U I SD-U LAGODNO
Prošla 2017. ima i svoje političke pobjednike. To su, bez obzira na brojne izazove, Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića i njen koalicioni partner Socijaldemokrate Ivana Brajovića, koje su postale bitan faktor i na lokalnom nivou. DPS-u je, nakon četiri glatke pobjede na lokalnim izborima, ostalo da se pripremi za predstojeće izbore u glavnom gradu, ali i one krucijalne –predsjedničke izbore. Povratak u parlament Fronta ide na ruku i DPS-u, jer je olabavio pritisak Evropske unije, ali i određenih zapadnih ambasada da se uđe u pregovore sa tzv. građanskom opozicijom o uslovima za vanredne parlamentarne izbore, ali i za formiranje neke nove vlade izbornog povjerenja. Ni u DPS-u nijesu postojali jedinstveni pogledi kada je u pitanju dilema: da li pozivati opoziciju na pregovore, što je javno zagovarao premijer Marković? Iz ugla interesa DPS-a pokazalo se kao mudar i dalekosežan potez predsjednika te partije Mila Đukanovića da opoziciji ne bude upućen prijedlog ili ponuda za pregovore o povratku u parlament. Vrijeme je potvrdilo ispravnost te odluke: Front se bez ikakvih preduslova vratio u parlament. Ali, tu nije kraj izazovima koji predstoje: odabir predsjedničkog kandidata, za koga u bazi DPS-a vjeruju da bi mogao biti upravo Đukanović, kao i kandidata za gradonačelnika Podgorice mogao bi odlučujuće uticati na ishod tih izbora. Uostalom, 2018. godina je izborna godina, koja će determinisati buduću politič- ku scenu u Crnoj Gori. Plan opozicije je jasan: pobjeda na predsjedničkim izborima i u glavnom gradu, što bi moglo prouzrokovati vanredne parlamentarne izbore. Međutim, jasno je da se DPS tu najviše pita.
(Pobjeda)
