Planeta je ušla u 2017. ispunjena velikim nemirom poslije godine „mrtvih muzičara i ludih političara“. Dok nam se događalo sve ono čega smo se plašili, ispisano je na stotine strana knjige „Ovo nije stvarni život“. Velika berba smrti, Bregzit, terorizam i smještanje Donalda Trampa na čelo Sjedinjenih Američkih Država djelovali su samo kao prva faza transformacije svijeta u košmar iz distopijskog romana. Ipak, drhtanje nije potrajalo dugo.
Već sredinom januara, uoči ulaska Trampa u Bijelu kuću, ulicama je počeo da odzvanja glas onih koje je američki predsjednik nazvao „lijepim komadima dupeta“.
Protestne šetnje
Prkošenje istrampovanoj realnosti počelo je protestima žena na ulicama velikih američkih gradova. „Pussy grabber“ imao je što da pročita na transparentimabezimenih žena kojima su se priključile i poznate glumice, poput sjajne Džesike Častejn, čiji se građanski aktivizam ne svodi samo na oblačenje crne „protestne“ haljine na uručenju Zlatnih globusa - da prosti Meril Strip.
No, 2017. bila bi još samo jedna u nizu godina punih rasutog bijesa da pobuna nije kanalisana. Vrisak žena pretočen je u umjetnost – angažovanu, snažnui beskompromisno usmjerenu ka raskrinkavanju mizoginije.
Trista šezdeset pet dana za nama pamtićemo po mnogim sjajnim muškim autorima, od Denija Vilneva, preko Dejvida Linča, do Žan-Marka Valija i Dejvida Sajmona. Ipak, kada za dvije ili tri decenije neko pomene „sedamnaesticu“, pašće nam na pamet mnogo više žena. Čak ćemo i animirana čudovišta („Rick and Morty“ i „South Park“)najviše pamtiti po sjajnom nadograđivanju ženskih likova!
Realna TV
Godinu 2017. nesumnjivo je obilježila Huluova serija „The Handmaid's Tale“. Socijalne mreže preplavljene su foto- montažama koje uvezuju priču o represiji nad ženama sa Trampovom Amerikom. Koliko je publika prihvatila distopijski košmar kao sliku modernog svijeta, najbolje govori Trampov prijem u julu u Varšavi. Kada je američki predsjednik stigao, Poljakinje obučene kao Sluškinje iz ove serije dočekale su ga sa porukom „Glupi Tramp“.
Dok je „The Handmaid's Tale“ osvajala planetu,serija „The Deuce“ pokazala je drugu stranu novčića pornografske industrije. Mini-serijal „Big Little Lies“, posvećen raspravi o psihofizičkom nasilju nad ženama, i šou Dejvida Sajmona počastili su nas najvećim brojem vrsno osmišljenih ženskih likova.
Rame uz rame sa ovim serijama stao je pomalo potcijenjeni „Feud“. Serijal inspirisan zavadom Beti Dejvis i Džoun Kraford uspio je da prikaže tragediju velikih glumica koje filmska industrija odbacuje kao potrošnu robu kada pređu određenu „kilometražu“, ali i vrlo nepopularnu istinu – da su holivudske žene same krive zbog toga zato što se ne drže zajedno, već ratuju i pomažu muškarcima da ih drže u još gorem položaju.
Na koncu, krikovi svih ovih žena sabrali su se u finalu serije „Twin Peaks“ Dejvida Linča. Kada je Lora Palmer vrisnula, iz njenog grla nijesu se prosule samo decenije egzistencijalnog nespokoja žena, već svih koji hodaju ovom planetom.
Rekordan broj
Sudeći po podacima Udruženja režisera Amerike, ova godina neće ostati upamćena samo po rekordnom broju „ženskih tema“, već i po broju režiserkikoje su radile na televiziji. Sofija Kopola ušla je u filmsku istoriju kao druga žena koja je dobila priznanje za režiju na Kanskom festivalu.
Sa celuloida, pravo u srca gledalaca, uskočili su „Lady Bird“ Grete Gervig,djevojčica zaštitnica životinja iz sjajnog eko-trilera „Okja“, Vulverinova ćerka Lorna iz ostvarenja „Logan“, Nikol Kidman sa impresivnim spiskom uloga...
U red „profeminističkih“ priča pokušao je da se progura i film „Wonder Woman“, superherojski flik koji je režirala žena – za žene i u ime žena. Upravo neuspjeh Čudesne žene dokazao je da svi prethodno navedeni projekti nijesu uspjeli samo zbog toga što je popularno prkositi Trampu, već zato što su, za razliku od filma Pati Dženkins, bili kvalitetni.
Svaka borba ima lice i naličje. Naravno, govorimo o seriji seks skandala koji mjesecima potresaju filmsku industriju. Svako podizanje glasa protiv represije jeste i mora da bude dobro. No, kada se pretvori u nekontrolisanu seriju optužbi koje se većinom teško mogu dokazati, pobuna gubi smisao.
Dželat i žrtva
Ako svijet odjednom stekne utisak da u Holivudu skoro da nema žene koja nije zlostavljana i ogugla na ovakve stvari, zar to ne donosi žrtvama mnogo više štete nego koristi? Zar nijesu licemjerna svjedočanstva dugogodišnjih zvijezda, poput Meril Strip, da nijesu znali za Harvija Vajnstina i ostale Vajnstine? I zar nije odvratan način na koji se Holivuđani preko noći odriču „monstruma“ da ne bi izgubili novac, kao što se Ridli Skot instant udaljio od Kevina Spejsija?
Ako je tačna informacija da će jubilarna ceremonija uručenja Oskara imati novi dio programa poslije segmenta „In Memoriam“ – prikaz svih „holivudskih Penivajza“ na čelu sa Vajnstinom i Spejsijem, onda vam je sasvim jasno da licemjerstvo nema granica. I da žene ne treba da pristanu na ovu vrstu igre, jer uloge „dželata i žrtve“ biće brzo zamijenjene. A kome to može da bude od koristi? Možda žutoj štampi i industriji, ali ženama sigurno ne.
Godina za nama nije bila dobra za žene zbog lova na muške svinje po Holivudu. Godina je bila dobra zbog toga što su žene dobile i iskoristile šanse koje su im date. Jer znate... džaba vam šansa ako nemate talenta. I džaba na čelu najveće zemlje na svijetu stoji Tramp - ako talenta imate...Tada vrisak lako lomi kaveze od stakla i skršene parčiće pretvara u građu za kaleidoskop nove realnosti. Marija IVANOVIĆ
Dizajn naslovnice: Marko Nikičević (Fine Art Montenegro)
FOTO: indiewire.com / twitter.com / pinterest.com / instagram.com
