Mnogi kreatori TV serija bi rado prodali dušu đavolu kada bi mogli da snime šou kakav je „Peaky Blinders“. Ne znamo da li je duša Stivena Najta, čovjeka iz čijeg je uma porođena saga o birmingemskoj bandi, ikada bila ponuđena na đavoljoj tržnici, ali to bi bilo jedino logično objašnjenje. Ni svi prethodni, vrsni nastavci „Peaky Blindersa“ nijesu pripremili publiku na završnicu četvrte sezone koja ju je konstantno držalana ivici - između vriska i želje da se napiju, preplavljeni nesnošljivom količinom emocija.
Poraz i pobjeda
Nikada nije pitanje hoće li, nego kako će se Tomas Šelbi izvućii koliku će cijenu platiti za spasenje. Zbog toga je prvi trikStivena Najta bio tako uvjerljiv.
Prvo smo dobili Alfijev govor o „velikima koji uvijek je*u male“, iz kog je bilo lako zaključiti da je Jevrej prodao Šelbijeve italijanskoj mafiji. Onda je uslijedilo veselo druženje sa „ženskim klubom“ i Arturova paranoja pored ringa u kom su se boriliDavid i Golijat.
I nije riječ samo o scenariju vjerovatnoće, gdje Tomas može da izgubi još jednog brata nakon Džona u prvoj epizodi, već i o načinu na koji je scena snimljena. Kamera je voajerski pratila Arturov, Tomasov i Polin hod kroz klaustrofobične hodnike, obavijene plavičasto-crvenom svjetlošću, vodeći do scene kada se žica obavila oko Arturovog vrata.
Kadrovi njihovog velikog poraza - mrtvog Artura u Tomasovom naručju i Polinog unezvijerenog lica – presječeni su Davidovim trijumfom u ringu – ništavnom pobjedom Šelbijevih. I krunisani Tomasovim ulaskom u ring, gdje su njegove iskolačene, ledenoplaveoči pune bijesa posjekle svakog više od metaka koje je ispalio...
Opasna trešnjica
Baš zbog toga, momenat kada se Artur pojavio u fabrici da presudi Luki Šangerti, nije djelovao usiljeno. Naprotiv. Bila je to samo trešnjica na torti genijalne eliminacije jednog od najopasnijih protivnika koje je porodica imala. Ime „Alfonso Kapone“ nikada nije zvučalo slađe!
No, Stiven Najt nije se zadovoljio samo eliminacijom negativca i „uskrsnućem“Artura. U finalu postoji više „najboljih stvari“, ali Alfijev i Tomasov momenat na plaži je skoro van konkurencije – po drami, dijalogu i ljepoti kadrova. Ako nijeste poskočili u trenutku kada pištolji pucaju i dvije crne prilike padaju na sitni pijesak pod savršeno plavim nebom, obavezno posjetite najbližeg ljekara ili psihoterapeuta.
Naravno, Najt nije odjavio sezonu jeftinom „čekalicom“, već je dobar dio posvetio karakterizaciji Tomasovog lika i najavi naredne sezone. Suočen sa mirom, nenaviknut na život u kom nije u konstantnoj opasnosti, Tomi ne zna što da radi. Prvi put poslije duže vremena ne može da uguši glasove u glavi.
Džin i politika
Naznaku rješenja daje Poli: „To je šelbijevština. Mi živimo negdje između života i smrti, čekajući da nastavimo dalje. Na kraju, prihvatimo. Rukujemo se sa đavolima i prođemo pored njih.“ I Tomas shvata da je pronalazak nove misije jedini način da se iščupa iz ponora.
Ta misija je - ni manje ni više – ulazak u politiku. Na lokalnim izborima Tomas osvaja toliku podršku, da pored njega Milo Đukanović izgleda kao dijete koje se igra sa papirićima i kutijom za cipele sa natpisom „glasačka kutija“. I dobro znamo da nas čeka pakao kada Tomas počne da predvodi i istovremeno podriva rad Radničke partije, praćen zaljubljenim pogledom Džesi Iden...
Finiš je ispunio sve čemu smo se nadali, a onda je stigao šamar stvarnosti – peta sezona neće stići prije 2019. Kad bismo imali makar po bocu Tomasovog džina na kom piše: „Destilovano da iskorijeni naizgled neizlječivu tugu“... Možda bi čekanje nove ture nesagledive šelbijevštine mnogo lakše palo. M. I.
FOTO: metro.co.uk
