Po, kako kaže „finansijski veoma isplativom ugovoru“ radio je kao ekspert na jednom od glavnih ISIL portala, a bio je među trojicom najvažnijih ljudi u tehničkom dijelu Agencije takozvanog kalifata Al- Hajat. Bio je čak pune dvije godine zadužen i za kontrolu, odnosno nadzor odjeljenja za izradu identifikacionih kartica koje je morao imati svaki pripadnik, ne samo oružanih, nego i logističkih formacija.
Medijske špekulacije
- Imao sam, dakle, cjelovit uvid u dokumentaciju i mogao sam veoma precizno znati ko je odakle, đe pripada i kakvi su mu statusni simboli. Zato sa sigurnošću mogu tvrditi da nijedan crnogorski državljanin nije bio u komandnim strukturama vojnih i logističkih formacija. Čak ni na nivou intendantskih ćelija - objašnjava on u razgovoru za Pobjedu.
Kaže da „medijske špekulacije o njihovom tobože izuzetnom značaju zbog navodno tradicionalnog junaštva, naprosto su ni na čemu utemeljeni mit“.
- Ali se, iz meni potpuno nerazumljivih razloga, na njemu i dalje istrajava. Neke od tih ljudi sam i lično poznavao, a trojica od njih nijesu više među živima, i mogu reći da je većina na ratišta otišla zbog novca. Većina se, svjedočeći što se sve događa, grdno razočarala, a jedan primjer ostaće mi upečatljiv do kraja života – priča on.
Mladić iz Petnjice
Riječ je - priča naš sagovornik, o mladiću rodom sa sjevera Crne Gore.
- Mislim da je bio iz Petnjice jer je često pominjao to mjesto za koje sam tada prvi put i čuo. E, taj mladić je bio na straži kao pripadnik unutrašnjeg obezbjeđenja u logističkoj bazi u kojoj je bio i informatički centar i iz jednog od objekata čuo je nešto poput ječanja. Ušao je u objekat i u jednoj od prostorija vidio četvoricu boraca kako se iživljavaju nad tri đevojčice koje su mogle imati između 10 i 12 godina. Pod prijetnjom oružjem izveo ih je vani i predao komandi unutrašnjeg obezbjeđenja. Sjutradan, tog mladića nije bilo. Ni narednih dana, mjeseci, pa ni do danas nijesam uspio da saznam što se sa njim desilo – sjeća se naš sagovornik.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
