- Postigli smo rezultate i nema nazad, nego se mora nastaviti u istom ritmu. Nauka ako nije primjenjiva lijepa je, ali ako nije korisna onda je besmislena. Važno je zbog toga da ima benefite za širu zajednicu, da ljudi vide da im je nešto korisno i da im poboljšava život – istakao je Pajović u razgovoru za Pobjedu.
Lovćen
U trogodišnjem projektu Lovćen, koji se okončao u novembru, a bavio se izučavanjem vektora u našoj državi, odnosno vrstama komaraca koji prenose viruse na ljude, Pajović je bio rukovodilac, a po završetku postali su i dio projekta Horizonta 2020, kao i dio evropskog tima koji se bavi ovom tematikom.
Aktuelni zakoni nalažu da je suzbijanje komaraca sto odsto prepušteno opštinama i taj sistem mne funkcioniše, kaže naš sagovornik, zbog toga je u planu da se sa Institutom za javno zdravlje inicira promjena kojom bi se napravio objedinjeni nacionalni sistem, u kojem će nadgledanje, prisustvo i kontrolisano suzbijanje komaraca ići s državnog nivoa.
Profesor na Biotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore dr Igor Pajović objašnjava za Pobjedu da lokalne samouprave prema sadašnjoj zakonskoj regulativi imaju nadzor nad komarcima, finansiraju suzbijanje, biraju po tenderima izvođače i slično.
- Takav sistem nigdje u Evropi nije važeći i na taj način ne možete da postignete efekat. U Francuskoj, na primjer, isključivo državne institucije mogu da rade na suzbijanju komaraca – ne mogu privatnici. To je odličan sistem, jer je osnova sve ove priče javno zdravlje ljudi – istakao je Pajović za naš list.
Istraživanje o vektorima počelo je još 2001. godine, kada je u našoj državi konstatovano prisustvo azijskog tigrastog komarca, dok su 2012. dobili nacionalni projekat posvećen toj vrsti komaraca.
- Uočili smo tada problem – u našoj zemlji više od 30 godina nije rađeno ništa u oblasti komaraca. Iskorjenjivanjem malarije s ovih prostora prestaje i interesovanje ljudi za vektore. Međutim, od sredine osamdesetih do danas se mnogo promijenilo. Sa povećanim transferom ljudi i mnogo većoj mobilnosti ljudi u svijetu dešava se i mnogo veći prenos životinja i biljaka, koji su invazivni– objasnio je Pajović.
Prema njegovim riječima, invazivne vrste imaju prirodno stanište u nekom dijelu svijeta, ali ga čovjek aktivnostima prenese negdje drugo gdje su povoljni klimatski uslovi i on se tu razmnoži i nastani i postane štetan za prirodni ekosistem u koji je dospio, zbog toga što „ne treba da bude tu“.
- Područje Mediterana je jako osjetljivo na prisustvo takvih vrsta i s aspekta poljoprivrede, veterine i zaštite zdravlja ljudi. Uvijek je fokus na tropskim virusima u tom dijelu. Imate pojavu denga virusa na Pelješcu, epidemiju čukungunje u Italiji i Francuskoj. U to vrijeme nijesmo imali podatke gdje se nalaze vrste komaraca koje mogu da prenesu te viruse kod nas i zbog toga smo počeli da radimo na rješavanju problema– gdje su, koliko ih ima, što se dešava s njima – istakao je Pajović.
RezultatiShvatili su, kako je rekao, da sami ne mogu uspjeti da odgovore na problem, te da je nužno da se povežu sa evropskom naučnom zajednicom, a istraživači su ih prihvatili i uložili i vrijeme i rad da se stigne do rezultata koje imaju danas.
- Utvrdili smo rasprostranjenosti i brojnosti komaraca kod nas. Nađeno je 38 vrsta, od kojih osam vektorskih i šest invazivnih. Sada znamo gdje su, te se kontrole na terenu na rade više „na slijepo“ – naglasio je Pajović.
Uključili su i javnost u praćenje komaraca, tako što su, kako je kazao, napravili dvije aplikacije još prošle godine.
- Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove je za njihove potrebe tražila jednu od aplikacija. Dobijali smo fotografije sa terena, slike komaraca koje su ljudi slali, tako da postoji fidbek i od građana – rekao je Pajović.
Objasnio je da građani, kada preuzmu aplikaciju, treba samo da slikaju komarca i da sliku proslijede preko aplikacije.
- Nama sistem šalje vrijeme i geografske koordinate uz fotografiju. Mi na terenu postavljao takozvane klopke, hvatamo što veći broj komaraca i onda ih ispitujemo– opisao je Pajović.
On je ilustrativno naveo povoljnost sistema aplikacije na primjeru Španije, u kojoj postoji sistem postavljanja klopki, za čiju analizu je po klopki potrebno 10 eura i sedam dana analize.
- Fotografija, s druge strane, košta 50 centi, tako da je zbog velike površine rada veoma povoljan sistem ispitivanja. Mi smo otprilike četvrta zemlja u Evropi koja koristi ovaj sistem – istakao je Pajović.
(opširnije u Pobjedi)
